“Moja umetnost je moj krik”, poručuje ovogodišnji internacionalni festival “Krik žene”, koji se po drugi put održava u Srbiji, i to u niškom selu Gornji Matejevac. Tokom marta će devojčice i žene na besplatnim radionicama moći da nauče kako da svoja osećanja iskažu kroz poeziju, da kroz umetnost pokažu svoju kreativnost, ali i da uz kafu razgovaraju o ženskoj muzici i porukama koje šalje.
Mart mesec je u znaku žena, ženskih prava, solidarnosti, podrške i borbe za ravnopravnost. “Woman scream” je festival koji svake godine kroz različite teme posvećuje devojčicama i ženama širom sveta. Da uz pomoć kreativnosti i umetnosti zavire u sebe i svoja osećanja imaće i Nišlijke tokom marta.

“U okviru festivala održaćemo radionice na kojima će učesnice imati prilike da se izraze kroz pisanje, slikanje, kreiranje, razgovore… Pored toga moći ćete da pogledate izložbu fotografija ‘Sestre’, organizujemo Prelo (skup na kome žene rade ručne radove, pevaju i pričaju priče), a imaćemo i završni događaj na kome ćemo da izložimo sve što smo radile”, kaže Maja Delibašić, organizatorka festivala.
Milena Ilijić, na instagramu poznatija kao Sekahen, Nina Spasić iz Dedine garaže, Zorana Janić i Ana Ristić iz kluba umetnosti “Wanderlust”, Katarina Gajić, Jovana Živković, Milica Bugarin i Maja Delibašić su žene koje će sa njima raditi. Radionice su za sve uzraste – neke za decu od 3 do 7 godina, neke za malo starije, a neke su i mešovite pa na njima majke i kćerke mogu učestvovati zajedno.
Ova psihološkinja po struci kaže da je umetnost ta koja nam može pomoći da bolje razumemo i sebe.
Mislim da je nama kako ženama, na suptilne i ne tako suptilne načine poručivano da su naša osećanja nešto sramotno, nešto što naše mišljenje čini manje vrednim, i da ako hoćemo da budemo uvažene treba da ih nemamo, sakrijemo i da budemo ‘racionalne’. Ovo nas udaljava od naše ljudske prirode, vodi nas u preispitivanja, otežava donošenje odluka… Kada se povežemo sa svojim osećanjima, kada ih izražavamo kroz bilo koju formu umetnosti lakše nam je da razumemo sebe, svoje reakcije, lakše nam je da budemo aktivne u svetu i da budemo dobro u svojoj koži.

Gotovo sve radionice održavaju se u Gornjem Matejevcu, selu kraj Niša. Ženama koje žive na selu potrebna je podrška i podstrek, pa je upravo to i bio razlog zbog kog se Maja prošle godine prijavila da bude organizatorka festivala.
Mislim da je potrebno da se ženama sa sela da prilika da se izraze na različite načine jer imaju puno toga da kažu i čuvarke su važnih znanja koja se lagano gube jer nemaju kako da ih prenesu. Definitivno je potrebno više podrške zbog prevelike skromnosti žena sa sela. One često ne vrednuju na pravi način svoja znanja, niti veštine, smatraju ih običnim i svakodnevnim i vrlo retko će samoinicijativno da se pokažu kao ono što jesu – fantastične.
Prošle godine su se žene tek upoznavale sa ovim festivalom, a sada kada je “poznanstvo sklopljeno” ima i više interesovanja. Pokazatelj su pesničke radionice koje se organizuju u saradnji sa OŠ “Karađorđe”, gde se sada prijavilo dva puta više devojčica nego lane.
Što se reakcija tiče one su jako pozitivne i devojčice i žene uživaju stvarajući i budu zadovoljne jer su nešto napravile. Kada uradite nešto što niste znale da možete samopouzdanje raste. Uz to atmosfera bude stvarno divna i sve uživamo.
Sve radionice i Prelo su u Matejevcu. Izložba će da bude u Bistrou Kuće od Oraha, a završni događaj u prostorijama TDS studia u Nišu. Svi događaji su besplatni, ali je broj mesta ograničen, te tako organizatorka poziva sve zainteresovane da joj se jave na mejl centarnovilist@gmail.com ili da je kontaktiraju putem instagrama.

Dan žena i feminizam u Srbiji
Ovogodišnji 8. mart Srbija dočekuje sa mogućnošću da se deo Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji se tiče korišćenja rodnoosetljivog jezika – povuče. Mnoge ženske organizacije posebno zabrinjava činjenica da ga sada osporava Zaštitnik građana Zoran Pašalić.
Ovo je tek još jedan u nizu problema koji se tiču ženskih prava u Srbiji.. Napredak ipak postoji, smatra Maja Delibiašić, ali je spor.
Mislim da napredujemo, mada vrlo lagano, jer se stalno vraćamo na iste stvari. Jezik je jako moćna stvar i bitno je da imamo reči kroz koje možemo da izrazimo svoje iskustvo i identitet. Interesantno je koliko otpora ima oko toga.
Načina za borbu za ženska prava, smatra ima mnogo. Navodi da postoje i sjajne ženske organizacije i grupe koje to rade, ali ističe da je važno udruživanje.
Za mene lično dobra borba je pravljenje podržavajućih ženskih zajednica koje funkcionišu kao oslonci ženama koje su u njima, zatim – učestvovanje, ako se nešto bitno dešava naći ću vremena i energije da se uključim na neki način u to. Na kraju, umetnost jer je dobar način da upoznam sebe i da se povežem sa drugima. Ljudi ne zaboravljaju lako utisak koji na njih ostavlja pesma.
Kako kaže sve je više hrabrih žena koje govore svoju istinu, koje se suprotstavljaju prećutnim društvenim dogovorima, koje se odvaže da budu vidljive. To je, dodaje, moćna poruka za sve nas.