Koliko puta vam se desilo da hodate trotoarom i naiđete na automobil koji je parkiran toliko blizu zida zgrade da jedva uspete da provučete nogu kroz taj mali prostor, samo da ne bi silazili na kolovoz? Sada zamislite kako je u ovoj situaciji ljudima u invalidskim kolicima i roditeljima sa dečijim kolicima. Oni nemaju izbora. Da bi nastavili da se kreću moraju da siđu na kolovoz i time potencijalno ugroze sebe ili svoje dete.
Problem nepristupačnih trotoara, nije samo zbog parkiranih automobila, već i zbog neplanske izgradnje. O problemima i mogućim rešenjima razgovaralo se u okviru panel diskusije “Pristupačnost trotoara” u organizaciji PONS fondacije.
Učesnici diskusije smatraju da je pristupačnost ograničena kada govorimo o prilazu do objekta, pojedine ulice nisu pristupačne, pa čak i podizne platforme za osobe u kolicima, kao što je ona u podzemnom prolazu, koja postoji, ali ne funkcioniše. Takođe, kažu da je neophodno i da pešački prelazi budu bezbedni i dobro obeleženi za korisnike invalidskih kolica, ali i za majke sa dečijim kolicima i stare osobe.
“Ono što meni lično smeta je to što je nepristupačan kej. Niko u invalidskim kolicima, pa čak i oni koji koriste štake i štapove i ortopedska pomagala ne mogu da se spuste dole da prošetaju obalom Nišave“, kaže Miroljub Marjanović, jedan od učesnika diskusije.
Iz udruženja “Porodična filharmonija” kažu da su u razgovoru sa svojim članovima napravili spisak ulica koje su nepristupačne za roditelje sa dečijim kolicima.
“Ceo grad ima problem sa nepropisno parkiranim vozilima i taksi vozilima, dok prigradska naselja uopšte nemaju trotoare. Automobili su uglavnom parkirani na početku sporednih ulica, trotoari nemaju prilaz za kolica ili su često veoma uski, uži nego što nam je potrebno za kretanje. Ima i dosta nesaniranih rupa na samom trotoaru, pa se dešava da je sa jedne strane parkirano vozilo, a s druge strane rupa, i onda nema gde da se prođe kolicima“, kažu iz ovog udruženja.
Iako roditelji često i sami pozovu Parking servis da prijave nepropisno parkirano vozilo zbog kojeg ne mogu da se kreću trotoarom, kažu da je to ipak trenutno, a ne trajno rešenje. Da je situacija u gradu i saobraćaju “zastrašujuća” kako za roditelje sa malom decom, tako i za osobe sa invaliditetom smatra i Bratislav Kostić.
“Strašno je to što ljudi nemaju razumevanja prema osobama sa invaliditetom. Apsolutno imamo taj problem da se vozila parkiraju na trotoarima, da se upale sva četiri migavca gde god se stigne. Jednostavno, jedno opšte ludilo što se toga tiče. Ako se ne rešavaju problemi, biće još ozbiljniji kako vreme ide, s obzirom na to da je sve više vozila u saobraćaju, sve više ljudi je za volanom, a generalno, ta kultura življenja i kultura u saobraćaju je na jednom niskom nivou. To mora da se menja i da edukacija krene još iz porodice ili u auto školi“, kaže on.
Ključ je u edukaciji smatra i Bojan Stamenković, predsednik Stonoteniskog kluba Nais.
“Mora sistemski da se radi, još sa decom u osnovnoj školi da uče da postoje ljudi u invaldiskim kolicima ili sa nekim drugim invaliditetom i na dalje kroz školovanje da se o tome priča, kroz obuku vozača. Na Zapadu su kazne i edukacija dovele do rezultata. Moramo da pokušamo sve što možemo da nešto promenimo na bolje, jer ovako više ne ide. Postoji Zakon o izgradnji u kome je sve jasno definisano, postoje nadležni i nadzorni organi koji treba to da iskontrolišu“, navodi.
On dodaje da se, kad se kod nas se radi ulica ili bulevar, i ne obore se ivičnjaci ili pešački prelaz.
“Znate i sami, Bulevar Medijana kad je napravljen ivičnjaci su bili svugde, i onda je rečeno, daćemo dva miliona da se obore iviučnjaci naknadno. Prvo što to nikada ne može da bude kao da je rađeno planski od početka, a drugo, troše se nepotrebno sredstva na te dorade, i nešto se krpi, od novog pravimo staro“, kaže Bojan.
Učesnici okruglog stola smatraju da bi neka od rešenja za nepristupačne trotoare bila da se upute primedbe Parking servisu za kritične ulice u gradu, zatim da ukazivanje na probleme bude usmereno direktno na vozače kroz neke kratkoročne medijske akcije, kao i da se pokuša sa procesom zagovaranja kako bi se promenio nastavni kurikulum u autoškolama.
Autor: PONS fondacija
Tekst je nastao kao rezultat panel okruglog stola “Pristupačnost trotoara” koji je deo projekta
“Sigurni u saobraćaju” PONS fondacije.