Autorka: Danica Milanović
Od 2011. do 2022. Srbija je izgubila skoro pola miliona stanovnika, pokazuje poslednji popis. Osim Beograda gotovo da ne postoji region koji se nije suočio sa odlivom stanovništva. Takvu sudbinu doživeli su i Zaječar i Knjaževac na istoku zemlje gde je sve manje mladih pa je i prosečna starost u ovim opštinama, pokazuju poslednji podaci, oko 50 godina. Udeo mladog stanovništva još 2011. godine bio je svega nešto veći od 15%.
Prema poslednjem popisu u Knjaževcu živi 25.341 stanovnik. To je skoro tri puta manje u odnosu na prvi popis iz 1948. kada je u ovoj maloj varošici na Timoku živelo 61.560 ljudi. U odnosu na poslednji popis iz 2011. Knjaževac je izgubio 6.150 ljudi.
Još gora je situacija u Zaječaru. Na popisu 2011. ovaj grad imao je 59.461 stanovnika, a prema poslednjem popisu iz 2022. tamo živi 47.991 stanovnik. Ukupan pad u broju meštana za 11 godina je ogromnih 11.470. To je ekvivaletno broju ljudi jedne manje opštine kakva je, na primer, Bela Palanka.
Mladi iz Knjaževca koji su napustili dom i otisnuli se van granica Srbije, kažu da su se na taj korak odlučili zbog boljih poslovnih prilika. Za neke od njih život u inostranstvu ne predstavlja sreću i užitak, ali navode da drugog rešenja nije bilo.
Odlazak iz zemlje je dobra opcija zbog finansijske situacije i mogućnosti napredovanja i boljeg života – rekao je jedan od sagovornika.
Mnogi od njih bi ostali u rodnom mestu, ali kažu da im ono ne nudi dovoljno prilika ni za zaposlenje, niti za školovanje, kulturu ili zabavu.
U mom gradu ne postoje perspektivni poslovi za mlade. U mom gradu nedostaje neki fakultet ili viša škola, otvaranje novih firmi, prvenstveno iz IT sfere.
Planiram budućnost u svojoj zemlji ukoliko ima uslova za život, što podrazumeva dobre finansije i dobar posao, kako bi sutradan moja porodica mogla da živi sasvim normalno i pristojno – neki su od odgovora mladih koji su se odlučili da svoj život nastave van rodnog mesta.
Pored takozvanih ekonomskih migracija koje pogađaju mnoge države Zapadnog Balkana, u Zaječaru beleže i problem lošeg nataliteta. Procenat novorođenih beba je godinama u padu i daleko ispod stope mortaliteta što daje negativan prirodni priraštaj.

To potvrđuje i poslednji popis koji je pokazao da je prosečna starost u Zaječaru 48,16 godina, dok je u celoj istočnoj Srbiji u 2011. bila 43,3 godine.
Doktor Mladen Jojić, ginekolog u Zdravstvenom centru u Zaječaru rekao je za Media i reform centar iz Niša da se sa problemom bele kuge ovaj grad susreće poslednjih 30 godina.
Ipak, brojevi rođenih beba su sve manji, pa ih je na kraju 2021. bilo 300, što je znatno manje od ranih osamdesetih kad je bilo i više od 1.000 novorođenčadi godišnje.
Ono što zabrinjava u svemu tome je tempo. Konstantnost pada i dinamika pada. Nije problem ako vi na godišnjem nivou imate varijacije od 20, 30 porođaja ako to stoji na nekoj prihvatljivoj cifri. Vi kada vidite da vama na svake 3 godine za 100 pada porođaj… Pre korone je bilo oko 1.100 umrlih godišnje, a 300 rođenih beba. Jasno je da samo tim biološkim načinom Zaječar svake godine odumire za 600 do 700 stanovnika, a pritom uopšte ne pričam o migracijama – kaže dr Jojić.
I migracije ostavljaju svoje posledice na demografsku sliku Zaječara, zaključuje doktor, a to se primećuje po broju žena koje po prvi put postaju majke.
2001. godine je bilo negde oko 54% prvorotki. Više od polovine je bilo prvorotki. 2022. godine imamo prvi put manje od 50% prvorotki. Žene se porađaju i dalje, ali nažalost žene fertilne dobi od 15 do 49 godina ovde više nema u broju kako je to bilo ranijih godina. Žene koje su nakon studija rešile da promene sredinu, koje nisu u Zaječaru zbog nemogućnosti nalaženja posla, one se neće porađati u našem porodilištu – zaključuje dr Jojić.
Negativan trend broja stanovnika traje i trajaće
Demograf iz Zaječara Miodrag Đorđević rekao je ranije da trend opadanja broja stanovnika traje već 3 decenije. Glavni faktori za to su ekonomski, socijalni i biološki trendovi od devedestih pa do današnjih dana.
Pogotovo u poslednjoj deceniji 20. veka, kao što je ekonomska blokada, socijalna izolacija, socijalna nesigurnost. Osećaj ugroženosti stanovništva, pad životnog standarda, besperspektivnost i izgubljena mladost pojedinih generacija. To su sve faktori koji su se odrazili na stanovništvo i dalju reprodukciju – kazao je Đorđević.
Demografski porcesi su, kaže Đorđević, duži i trajniji od drugih društvenih procesa, pa ni njihovo rešenje ne treba očekivati preko noći.
Potrebno je najmanje 30 godina ulaganja sa svih strana kako bismo zaustavili negativnu sliku. Nivo koji smo imali pre trideset i više godina ne možemo da vratimo jer nemamo bazu za buduće generacije. Cilj je da se zaustavi dalja recesija i opadanje broja rađanja – rekao je Đorđević.
Još jedan cilj je, ističe demograf, makar usporavanje migracija stvaranjem bolje perspektive za rad i zapošljavanje. Posebno ističe kao važan ostanak lekara, IT-javaca i inženjera koji najčešće odlaze iz Srbije zbog boljih poslovnih ponuda u inostranstvu.
Njegovo mišljenje dele i mladi iz Knjaževca koji kažu da bi ostali u svom gradu ukoliko bi uslovi za život i rad bili povoljniji.
Dok se to ne desi, povećanje broja stanovnika beležiće prestonica. To potvrđuju i podaci sa poslednjeg popisa prema kojima je jedino Beogradski region „u plusu“ sa 26.123 stanovnika više u odnosu na popis iz 2011. godine.