Zavičajni muzej Knjaževac čuvar je kulturno-istorijskog nasleđa ovog dela Srbije. Briga o prošlosti/nasleđu uz pomoć modernih tehnoloških dostignuća čini ovaj muzej otvorenim i pristupačnim svima. Na čelu malog kolektiva je Milena Milošević Micić, koja je pre 30 godina shvatila da je ovo mesto kome želi da se profesionalno posveti.
„Muzeji su čarobni prostori u kojima čovek iz dana u dan može da kreira jednu novu stvarnost, da otvara nova vrata i polja delovanja, bilo da se radi o naučno-stručnom radu, bilo da se to znanje prenese nekom drugom, odnosno da se određeni predmet ili zbirka prezentuju na pravi način. Tako muzej ostvaruje svoju pravu ulogu, a to je, pored čuvanja, prezentacije i proučavanja, pre svega emitovanje ozbiljne količine znanja“, kaže ona i dodaje da je upravo zbog ovoga neophodno da se osoblje muzeja konstanto usavršava, prati nova naučna dostignuća i stanovišta, kao i da razmišlja o novim načinima prezentacije.
„Kada sam počela da radim kao kustos i istoričar umetnosti, u najvećoj meri sam se posvetila upravo publici i edukaciji, kako najmlađih, tako i starijih, jer svi muzeji treba da budu muzeji za sve. Nekada su okolnosti teške, nema para ili razumevanja, čak ni publike u startu, ali posao koji mi radimo ne meri se sutradan, već čak i posle nekoliko godina“, priča naša sagovornica.
Od nastanka do savremenih postavki
Kao samostalna ustanova osnovan je 1980. godine, a deceniju pre toga radio je kao kulturno-istorijska muzejska zbirka pri matičnoj biblioteci. U sastavu muzeja su i kuća Ace Stankovića, kao i arheo-etno park u Ravni, i obližnje arheološko nalazište Timakum Minus.
„Brzo nakon osnivanja počeli smo da sarađujemo sa drugim ustanovama, razvijali smo projekte i počeli da formiramo svoj prostor. Matična zgrada pripadala je porodici Sibinović, vlasnicima rudnika Dobra sreća, i u njoj je stalna postavka koja obuhvata period od praistorije do sredine 20. veka. Mi koristimo i dvorište muzeja za realizaciju različitih projekata, za saradnju sa školama i drugim ustanovama, jer želimo da muzej bude lična karta našeg grada i da ljudi kroz naše postavke dožive duh ovog kraja“, priča Milena Milošević Micić, direktorka muzeja.
O muzejskim postavkama brine desetoro zaposlenih – tri kustosa, jedan likovni umetnik, konzervatori i članovi stručnih službi koji se bave dokumentacijom i zaštitom predmeta.
„Sarađujemo sa Arheološkim institutom i sa svim naučnim i obrazovnim institucijama koje učestvuju u naučnim istraživanjima. Kroz publikovanje naučnih radova doprinosimo popularizaciji i interpretaciji kulturnog nasleđa“, kaže naša sagovornica.
Samoodrživost garantuje kvalitet u radu
Kako kaže, održiva upotreba kulturnog nasleđa veoma je bitna, jer muzej dosta doprinosi zaradi društvene zajednice u kojoj radi. Muzej koristi različite fondove, kao što je IPA, aplicira za različite projekte, dobija podršku ambasada, nemačke vlade, UNICEF-a, i na taj način prevazilazi finansijske probleme. Ipak, ono na šta se često oslanjaju su i velika podrška lokalne samouprave, kao i Ministarstva kulture za pojedine projekte.
„Uz podršku lokalne zajednice i partnera uspeli smo da uradimo plan detaljne regulacije kasnoantičkog lokaliteta Timakum Minus, nalazište i arheo-etno park u Ravni, što je velika osnova za razvoj drugih strateških dokumenata. Na terenu ima dosta problema, radi se o vrlo starim objektima i lokalitetima, mora da se vodi računa o njihovim spomeničkim vrednostima, ali i da stalno mislimo o popravci krovova, zidova, prozora i dvorišta“, priča direktorka i dodaje da, pored nedostatka novca za konzervaciju registrovanih zaštićenih lokaliteta, veliki problem predstavljaju i divlji kopači koji često nanose veliku štetu.
Muzej prilagođen svim posetiocima
Osoblje muzeja posvećen je pristupačnosti osobama sa invaliditetom, ali i intelektualnoj i digitalnoj pristupačnosti, te poseduje legende na Brajevom pismu i uvećanom tisku, lupe, uveličavajuće folije i ostala pomagala kojima muzejski predmeti postaju dostupni svima.
„Sve što radimo za osobe sa invaliditetom zapravo je za sve korisnike. Svi mi volimo da osetimo rukama, da iskustveno doživimo nešto. Kada uključimo čula u svoj doživljaj muzeja, onda je sam doživljaj mnogo jači“, kaže Milošević Micić i dodaje da nije uvek lako raditi u objektima koji su spomenici kulture, jer je prilagođavanje takvih objekata vrlo skupo.
„Zato mi pokušavamo da upotrebom digitalnih uređaja unapredimo svoj rad i pristupačnost sadržaja muzeja. Niko od nas nema posebne potrebe, svi imamo iste, a koristeći princip socijalnog modela i univerzalni dizajn, mi zapravo radimo na podizanju kvaliteta ustanove“, priča direktorka knjaževačkog muzeja i dodaje da na određenim mestima u samom objektu oni postavljaju ekrane na dodir i informativne pultove gde ljudi mogu da vide virtuelnu turu od 360 stepeni, da čuju audio-snimak na stranim jezicima, dok su legende bar dvojezične. Muzej poseduje i tablete vodiče, vodiče na znakovnom jeziku, Brajevom jeziku, kao i aplikaciju Vodič kroz Timakum Minus.
Media i reform centar Niš će u narednom periodu objaviti seriju tekstova, galerija fotografija i video priloga koji se bave promocijom ustanova kulture jugoistočne Srbije i značajnog kulturnog nasleđa koje poseduju, kao i zaposlenih – pojedinaca sa istaknutim ostvarenjima u oblasti izučavanja, zaštite i prezentacije kulturnih dobara ovog dela Srbije.
Projekat „Čuvari nasleđa južne i istočne Srbije“ podržalo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja za radio i internet u 2018. godini.