„Bubanj je značajan, jer spomenik sam po sebi, bez naglašenih ideoloških obeležja, predstavlja spomenik čovečanstvu, ljudskoj patnji, on podseća na vrednosti koje su u kasnijim periodima skrajnute, vrednosti slobode, borbe, prkosa…“, kaže arhitekta-konzervator Aleksandra Mirić.
Ona ističe da je Bubanj estetska prekretnica u formiranju memorijala tog perioda. U prvoj fazi postavljane su skromne memorijalne ploče i piramide, dok su u drugoj, kojoj Bubanj pripada, priča Mirićeva, izvođeni megalomanski projekti spomenika koji su po veličini bili srazmerni veličini žrtava. Ona smatra da je Bubanj značajan i zbog toga što predstavlja bitno svedočanstvo kolektivnog sećanja. Način na koji se materijalizuje zajedničko sećanje, objašnjava Mirićeva, pokazuje šta je u određenim periodima bilo bitno društvu. A činjenica da neko dešavanje nije obeleženo, još je bolji indikator onog čega društvo, kaže, nije želelo da se seća.
Dr Aleksandra Mirić, arhitekta-konzervator, veruje da kulturna dobra koja smo nasledili nismo mogli da biramo, poput porodice u kojoj smo rođeni. Izučavanju i zaštiti svih građevina – bile one “velike gradske tvrđave ili oronuli kućerci iz različitih istorijskih perioda“, kaže, pristupa sa istom ljubavlju i pažnjom. Mašta o trenutku kada će građani lokalno nasleđe voleti i poznavati kao svoje dvorište i porodično blago, što je osnovna ideja svih kulturnih politika u čijem je definisanju učestvovala. Aleksandra je valorizaciju graditeljskog nasleđa izučavala na Univerzitetu u Provansi. Doktorat iz arheologije stekla je na Univerzitetu u Lionu, a doktorat iz arhitekture na Univerzitetu u Nišu.