Kako bi se medijska i informaciona pismenost u Srbiji poboljšala neophodno je da se u obrazovni sistem uvede što ranije. Ovo je jedan od glavnih zaključaka istraživanja koje je radio Institut za medije i različitosti Zapadni Balkan. Osim sa decom, potrebno je raditi i sa njihovim roditeljima, pokazuje istraživanje.
U moru medijskih sadržaja kojima su građani svakodnevno izloženi, potrebno je razlikovati tačne i netačne informacije, propagandu, dezinformacije i manipulacije. Sve to nije moguće bez poznavanja medijske i informacione pismenosti (MIP).
Kako bi saznali trenutno stanje i nivo MIP-a, Institut za medije i različitosti istraživao je zakone, politike i strategije, radio upitnike i dubinske intervjue sa stručnjacima iz ove oblasti. Jedan od ključnih zaključaka ispitanika je da je upoznavanje sa medijskom i informacionom pismenošću potrebna još od predškolskog uzrasta, kaže istraživač Aleksandar Đokić.
Ključni nalazi potvrđuju potrebu za jačanjem medijske, ali i neophodnost unapređenja digitalne pismenosti i bezbednosnih veština, zbog okruženja u kome se nalazimo. Potrebno je više obuka, kako za studente/kinje, tako i za mlade uopšte, ali ne treba zaboraviti ni druge građane/ke. Više rada treba uložiti u umrežavanje, ali i u kampanje medijske i informacione pismenosti, kako bi se doprelo do šire publike i podigla svest građana/ki – navodi.

Rezultati pokazuju i da je od velikog značaja da se nevladine organizacije bave ovom temom. Da bi se izbeglo nagomilavanje sličnog sadržaja poželjna je bolja saradnja i umrežavanje, dodaje Đokić.
Neke od nevladinih organizacija predlažu umrežavanje, koje trenutno nedostaje. Umnogome bi pomoglo daljem razvijanju MIP tako što bi se svaka organizacija profilisala u nekom od polja poput istraživanja, sprovođenja kampanja, obuka/treninga i drugih važnih komponenti koje obuhvataju MIP.
Istraživanje je sprovedeno u Srbiji, Albaniji i Hrvatskoj. Đokić navodi da je istraživanje pokazalo da Hrvatskoj nedostaju zvanične politike medijske pismenosti. Albanija se, dodaje, izdvaja kao zemlja u kojoj vlada i javne institucije nisu izradile ili odobrile bilo koji strateški dokument koji se bavi ovim temama. Na medijsku i informativnu pismenost se uglavnom fokusira nevaldin sektor.
Može s videti da sve zemlje rade na MIP, ali nemaju podršku vlade ili javnih institucija. Ono što se radi, radi se isključivo kroz projekte i na taj način se dolazi do šire zajednice i obučavanje onih koji su zainteresovani za MIP. Sve preporuke i predlozi iz triju zemlaja vezuju se za jednu ključnu stvar – MIP je neophodno uvrstititi u formalni obrazovni sistem – kaže Đokić.
Kako zaključuju iz Instituta za medijske različitosti Zapadni Balkan, potrebno je napraviti dobru metodologiju kojom bi se merio indeks MIP, kako se merenje napretka ne bi zasnivao na proceni. Merenjem indeksa značajno bi se videla poboljšanja pre i posle određenih treninga, obuka i pratio bi napredak ove oblasti.