Prošle je više od dve decenije od Petog oktobra – dana promena i slobode, kako ga mnogi i danas vide, ali i dan kada su profesionalni mediji nadjačali režimske. Iako je tada propaganda vladajuće koalicije u medijima postojala na republičkom i saveznom nivou, mnogi gradovi i opštine imali su slobodne medije, a jedan od njih bio je i Niš, smatra profesor i novinar Velibor Petković. Danas, više od dve decenije kasnije, medijska situacija u našoj zemlji nije bolja, a 6. oktobar nije došao, smatra novinarka Zorica Miladinović.
“Gospođo, kažem Vam da ne vozimo. Mora sve da stane da bi nam krenulo, kazala je značajnim tonom dispečerka, citirajući jedan od udarnih slogana Petog oktobra, u odgovoru na moje uporno insistiranje da mi pošalju taksi“
Ovako se 5. oktobra 2000. godine seća niška novinarka Zorica Miladinović. U to vreme izveštavala je za više medija, među kojima su i “Danas”, za koji i danas radi, i radio “Dojče vele”. Taksisti su možda stali, ali zato novinari, kaže, nisu.
Posle ovakve političke lekcije prekinula je vezu, a ja sam do centra grada otišla peške, prikupljajući usput informacije o „događanju građana“ koje se odigravalo bezmalo na svakom čošku. Mediji tada nisu „stali“, naprotiv, mnogi su radili 24/7 – kaže dugogodišnja novinarka.
Iz tog perioda rado pamti i kolegijalnost među medijima odnosno zaposlenima u različitim redakcijama. Lokalni mediji u Nišu su, smatra, prilično uredno izveštavali o protestnim okupljanjima, blokadama, štrajkovima, obustavama rada, građanskoj neposlušnosti, privođenjima članova Otpora…
Postojala je, dakle, tih dana, prilična sloboda medija, kao i svest o tome šta je “javni interes u oblasti javnog informisanja”. Ukoliko me sećanje – varljiva lija, ne vara.
Značaj medija, naročito velikih nacionalnih kuća, u kreiranju mišljenja i stavova javnosti nikada nije bio upitan. Međutim, nikako se ne sme umanjiti značaj manjih redakcija na lokalu, koje su tada izveštavale profesionalno i slobodno, kaže novinar i asistent na Filozofskom fakultetu u Nišu Velibor Petković.
Paradoksalno, ali zahvaljujući pobedi na lokalnim izborima novembra 1996. koja je sačuvana od krađe višemesečnim protestima, mnogi gradovi i opštine u Srbiji imali su vlast suprotstavljenu Miloševićevoj i slobodne medije. Niš je bio bastion slobode i ta mogućnost da se građani informišu, a ne indoktriniraju propagandom vladajuće koalicije na republičkom i saveznom nivou, zapravo je i omogućila pobedu na izborima 24. septembra 2000. godine – seća se Petković.
Izveštavanje i onih “zarobljenih” medija se promenilo posle 5. oktobra, podseća novinarka Danasa. Taj “rolerkoster” napravili su RTS i ostali mediji, koji su ranije bili pod kontrolom Miloševićeve vlasti, čim je priznao da je ipak izgubio savezne izbore.
Pouzdano znam da sam tada imala primedbe na veću ili manju pristrasnost niških medija čiji je osnivač Grad prema takozvanoj demokratskoj vlasti u Nišu, ustoličenoj na lokalnim izborima 1996. I da sam bila prililno gadljiva na rolerkoster koji su napravili RTS, Pink, Politika i ostali mediji pod kontrolom Miloševićeve vlasti, koja je držala republički nivo, čim je „Sloba“, nakon petooktobarskih događaja, priznao da je ipak izgubio savezne izbore.
Sličan osećaj je imala i kada su se, kako navodi, neki demokratski “lideri” i „vođe“ Petog oktobra zaleteli u te, tek „oslobođene“ medije “i nisu se skidali sa njih”.
Propaganda aktuelna i 23 godine kasnije
Ono što se 5. oktobra 2000. godine dogodilo ispred Narodne skupštine plod je slobodnog informisanja, kao i snage sačuvane iz perioda 1996-97. godine, smatra Velibor Petković.
Aktuelna vlast to zna i zato su danas gotovo svi mediji blokirani propagandom i zaglupljujućim programom na nivou “teletabisa za odrasle”. Ali, “zima našeg nezadovoljstva” nije iščezla, naprotiv, snaga slobode raste pod pritiskom i srpsko društvo sazreva, polako ali neminovno.
Kada se pogleda trenutna situacija u niškim medijima, može se zaključiti da tek mali broj njih izveštava kritički prema vlasti. Prema rečima Miladinovićeve, skoro svi lokalni mediji podržavaju vladajuću partiju, a slično se ponašaju i mejnstrim mediji na nacionalnom nivou. Podseća i da vlast u Nišu predvodi nekadašnja novinarka RTS-a, koja je po dolasku na funkciju više puta nipodaštavala novinare/ke, držala lekcije iz novinarstva, ali i diskriminisala medije.
Ista meta, isto odstojanje kao pre 23 godine? Ili je medijska situacija sada gora? Odgovori mogu biti različiti, ali je potpuno izvesno da bolja- nije. Čini se, pritom, da je sve stalo, ali da (još) nije krenulo. Možda zato što, kako volimo da ponavljamo, nije bilo Šestog oktobra. Ali, to je već jedna druga priča – zaključuje.
Podsećanja radi, Petom oktobru 2000. godine prethodili su protesti i štrajkovi širom Srbije. Građani su se pobunili zbog nepriznavanja rezultata izbora koji su se dogodili 24. septembra iste godine. Više stotina hiljada ljudi iz čitave zemlje, na poziv Demokratske opozicije Srbije, okupilo se u glavnom gradu na demonstracijama. Grupa ljudi toga dana ušla je kroz prozor u zgradu Skupštine Srbije, a demonstranti su se i sukobili sa policijom. Zapaljena je i zgrada RTS-a u Takovskoj ulici. Tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević priznao je izborni poraz 6. oktobra, a dan kasnije Vojislav Koštunica postao predsednik SRJ.