Tragediju poput ove koja se u sredu ujutru dogodila u osnovnoj školi u Beogradu, Srbija ne pamti. Dok je čitavo društvo ostavila u šoku, medije je još jednom stavila na test, na kom je, kaže novinarka Jovana Gligorijević, većina pala. Sa druge strane, grešili su i predstavnici institucija.
Prema podacima MUP-a, u pucnjavi koja se juče dogodila u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, ubijeno je osmoro dece i radnik obezbeđenja. Šestoro dece i jedna nastavnica su ranjeni i zbrinuti u Urgentnom centru. Učenik sedmog razreda za kojeg se sumnja da je iz očevog pištolja pucao u đake i zaposlenog je uhapšen.
Izveštavanje o jučerašnjim ubistvima u školi od strane jednog učenika bilo je veliki izazov za medije. Događaj nije bio ni nalik nekoj od tragedija koje su do tada zabeležene. Novinarka i osnivačica grupe “Novinarke protiv nasilja” Jovana Gligorijević kaže da je primetno da su pojedini mediji učinili napor da koliko je moguće budu etički.
Nisu omanuli oni koji su uzimali izjave od dece koja su svedočila događaju, što je inače u redu ako postoji dozvola roditelja i prisustvo roditelja, ali su im zašitili lica. U idealnim uslovima trebalo bi zaštititi i glas, ali ja sada govorim o uključenjima uživo gde nije moguće tehnički to izvesti.

Ipak, Gligorijevićeva ističe da većina medija, među kojima prednjače onlajn, nisu ispoštovali etički kodeks. Jedan od primera nepoštovanja kodeksa je što su pojedini mediji objavili podatak koliko je tačno ljudi povređeno i ubijeno. U tom trenutku te informacije još nije zvanično objavila policija. Izvor im je, kaže ona, bilo pomoćno osoblje Kliničkog centra.
Drugi problem koji se pojavio jeste objavljivanje identiteta dečaka koji je pucao, što je uradila Nova S sa sve fotografijom. Na moju prijateljsku, privatnu molbu da to skinu oni su samo skinuli prezime, što ne znači ništa. Dalje, snimanje uplakanih roditelja, dece, objavljivanje audio snimka iz učionice u kome se čuju rafali i zapomaganje i panika, apsolutno nisu smeli da se dogode.
Prethodni apeli da se način izveštavanja prilikom tragedija promeni, nisu urodili plodom. Grupa “Novinarske protiv nasilja” je zbog ogorčenosti i nemogućnosti da se bolje izrazi, prvi put u svom saopštenju upotrebila izraz “lešinarenje”.
Tabloidi su opet pali na testu jer su primenili isti pogrešan nezdrav obrazac koji primenjujemo kada god se desi neki traumatično događaj. To što ovaj događaj po stepeni traumatičnosti i stepenu neshvatljivosti odskače od svega sa čim smo do sada imali iskustva nije neko veliko opravdanje, ali nam pokazuje da su ovde određeni mediji naučili da rade po jednom odvratnom toksičnom šablonu i da ne postoji događaj na koji taj šablon neće primeniti.
Umesto da zastanu i informišu se kako tačno izveštavati u situaciji koja je juče zadesila Srbiju, neki mediji odlučili su da nastave sa starom praksom.
I nadležni načinili greške
Dok su sa jedne strane grešili mediji, pogrešnih poteza bilo je i od strane nadležnih koji su na konferencijama govorili o ovom događaju. Gligorijevićeva kao primer navodi spisak meta koji je napravio osumnjičeni, a koji je predstavnik policije javno pokazao na konferenciji za medije. Ta fotografija sada kruži mrežama, gde su deca prvi put i saznala da su baš njihova imena na spisku i da su mogla da budu potencijalne žrtve.
Reč je o deci koja su se zatekla u učionici u trenutku kada je on pucao. Dakle, u ovoj zemlji policija kroz zvanične kanale komunikacije traumatizuje već traumiranu decu kojoj će trebati mnogo vremena da se oporave od ovoga.

Naša sagovornica navodi i nastup predsednika Aleksandra Vučića na konferenciji za medije. On je, podseća, izašao sa podacima čime se bavi otac osumnjičenog, kolika mu je plata, kao i koliko godina ima sestra učenika i u koji školu ide. Gligorijevićeva smatra da je, kako kaže, time i predsednik nacrtao metu na njeno čelo.
Onda se postavlja pitanje šta mi radimo kada pričamo o medijskoj etici. Čemu svi naši napori da medijsko izveštavanje bude etično i kvalitetno ako državni organi i državne institucije ne poštuju kao da za njih ta pravila ne važe, a za njih važe mnogo stroža nego za medije. Mi imamo posla sa jednim odsustvom svesti da prosto postoje situacije kada treba zastati i promisliti pa onda govoriti.
Na kršenje kodeksa reagovala su i udruženja. Nezavisno udruženje novinara Srbije pozvalo je novinare i novinarke da profesionalno i iskazivanjem visokog stepena odgovornosti i istinske empatije učine da posledice tragedije dodatno ne uznemiravaju porodice žrtava. Iz NUNS-a podsećaju da su osnovne odredbe i smernice Kodeksa novinara Srbije u ovako tragičnim događajima povezane sa zaštitom privatnosti, pogotovo što su svedoci tragedije maloletnici. Iz Udruženja novinara Srbije su takođe pozvali medije da u svom izveštavanju štite dostojanstvo žrtava.