Međunarodni festival stripa i pop kulture Striporama završen je u nedelju 13. avgusta. Ovaj festival se održava treći put u našem gradu, a organizuje je Striparnica Južni Darkwood uz veliku podršku Nišville Jazz Festivala i kancelarije Francuskog instituta u Nišu.
Ove godine posetioci su mogli da vide izložbe sarajevskog umetnika Enisa Čišića, stripovskog bračnog para Jane Adamović i Igora Kordeja, izložbu figurica iz Star Wars serijala, ali i prvu samostalnu izložbu niškog strip autora Velibora Stanojevića. Tokom festivala održane su i tribine Stripoteka i (domaći) strip oko nje kao i 30 godina Dilana Doga u Srbiji, na kojoj je promovisano specijalno izdanje Majke i očevi Dilana Doga. Svakog dana zainteresovani su mogli i da dobiju crtež od gostiju-autora, kao i da sa njima porazgovaraju. Veliko interesovanje bilo je za razgovor i autogram gosta iz izdavačke kuće Serđo Boneli Editore Luiđija Điđija Kavenage. Osim toga, najmlađi su bili u prilici da svoje prve stripove nacrtaju u radionici niškog strip autora Dušana Cvetkovića.
„Striporama i slične manifestacije mogu samo da doprinesu“, kaže zaječarski strip crtač Bojan Vukić, „kod njih ništa ne može da bude negativno u bilo kom aspektu. Mogu da prosperiraju i crtači, i pisci, i izdavači. Korist od toga može da ima i grad koji to organizuje, a publika najviše“.
„Kad država shvati da ima kulturnu misiju“ dodaje on, „ona treba da se uplete u to, kroz oslobađanja od poreza, njegovo umanjenje ili dotiranje štampe, reklame, promocije“. Vukić navodi primer Francuske koja je ograničila uvoz japanskih mangi kako bi podstakla domaće strip autore.
Položaj strip autora u Srbiji je veoma težak, a niški autor Velibor Stanojević ga poredi sa radom u rudniku. „To će vam reći većina autora, dobra stvar je što stalno imaš posla, ali su deadline-ovi ludi i radiš šest-sedam dana nedeljno cele godine“, ocenjuje on.
Sa druge strane, svest o značaju stripa treba podići, tvrdi Stanojević. „Dosta ljudi i dalje smatra da su stripovi dečija zanimacija, a nažalost, i na akademijama smatraju da su stripovi šund štivo, iako bi ti ljudi trebalo da budu otvoreni“, kaže on.
Događaji poput Striporame su, prema rečima niške strip autorke Jelene Đorđević, dobri. „Pre svega za autore jer se ljudi tu sreću, naprave neke kontakte“, kaže ona i dodaje da ovde ne postoji komercijalni aspekt kao u SAD. „Ovo je više neka evropska stvar gde se ljudi druže, upoznaju, možda i rade nešto zajedno“, zaključuje ona.
Đorđević nije optimista kada je u pitanju promocija domaćih strip autora i tvrdi da „nema potrebe da ih promovišeš unutar zemlje, kad nemaju šta i za koga da rade“.
Gosti Striporame bili su i bračni par Jana Adamović i Igor Kordej, koji kažu da ovakvi primeri braka među kolegama stripadžijama nisu česti. Njih dvoje zajedno rade za francusku izdavačku kuću Delcourt. Kordej je ranije radio za američke kuće DC, Dark Horse i Marvel, na stripovima kao što su Betman, Star Wars, Tarzan.
„Ja sam imao sa ženama uglavnom loša iskustva oko toga“, kaže Kordej, „jer bi one u nekom momentu postajale ljubomorne na moj mali svet kad bi ukapirale da one nisu centar svemira“. On dodaje da su Jana i on kompatibilni upravo zato što su slični.
Što se tiče festivala i našeg grada u kome su prvi put – imaju samo reči hvale, a Kordej dodaje da obožava gradove kroz koje prolazi reka.
„Festival je vrlo opušten“, kaže on i dodaje da se „razlikuje od sličnih na kojima se više radi, a ovde je više usmeren na druženje“. Međutim, primećuje da je veliki problem to što festivali u regionu nisu nalik američkim, pa nema mogućnosti da se „obrne lova“, kao i da je potrebno da se država umeša i pomogne strip autorima na neki način. „Nigde u regiji nisu doneti zakoni da se svote za sponzoriranje umjetnosti ne oporezuju“ zaključuje Kordej.
Takvi zakoni, ali i pomoć države bi pomogli domaćim strip autorima jer, kako kaže Jana Adamović, crtanje je težak posao, zarada je mala, a stradaju „leđa i oči“.
Ona kaže da uprkos tome, stasavaju nove generacije devojaka koje se bave stripom i opisuje ih kao „silu koja se polako budi“. „Tradicionalno, strip je smatran nečim muškim“, kaže ona, „zapravo, žene su oduvek čitale i crtale stripove, ali pošto je to nekako muška igra – onda je jako teško probiti se“, objašnjava ona i dodaje da je, upravo zbog toga, rešila da preko projekata animira strip autorke.
Pored Kordeja koji je radio za američko tržište, gost Striporame bio je i Sarajlija Enis Čišić koji je nedavno počeo saradnju sa Marvelom. On kaže da ništa ne pada sa neba i da je do ovako velike izdavačke kuće došao preko agenta koji je posetio strip festival u Makarskoj.
„Kad čuješ da neko iz takve kuće dolazi i traži talente, sasvim je logično da ćeš uzet’ pripremit’ portfolio, uštedjet’ ili odvojit’ nešto novca da odeš direktno do tog mjesta, sjedneš sa njim i vidiš kakve su ti šanse“, priča Enis, „Kad se ukaže prilika, ti je iskoristiš ili ne“.
On je prvi put u Nišu, ali dve stvari ga vezuju za ovaj grad. Prvo, njegov otac je služio vojsku u 63. padobranskoj brigadi JNA, a druga je njegova fascinacija komunističkim spomenicima koja je vidljiva i u njegovom poznatom ilustratorskom radu Sa:botu. Zbog te fascinacije, Enis je odlučio da u svoj rad, koji je izašao u portfoliju festivala, ubaci i spomenik sa Bubnja, poznate Tri pesnice.
„Ovo što sam do sad vidio mi je privlačno i inspirativno“, kaže Enis, „i naravno, osjećam se kao da sam u nekom svom okruženju jer je dosta slično sa onim mjestom odakle sam ja došao“.
Pored Điđija Kavenage, strani gosti bili su Diana Naneva i Todor Hristov iz Bugarske. Diana je pre mesec dana bila u Leskovcu na strip festivalu gde su je organizatori Striporame pozvali na niški festival. „Drugi put sam u Srbiji“ kaže ona, „iako je to čudno jer smo susedne zemlje“.
Njen kolega Todor je, kao i ona, oduševljen festivalom, ali i ostalim strip autorima, kao i posetiocima.
Osim strip autora, ove godine na Striporami su bila i dvojica urednika jedne izdavačke kuće. U pitanju su Dušan Mladenović, urednik Veselog četvrtka, i Marko Šelić Marčelo, muzičar, pisac, ali i urednik domaćeg izdanja Dilana Doga.
Mladenović ističe da ovakvi festivali opstaju isključivo zbog upornosti i „ludila“ samih organizatora, ali da ipak dolaze do publike. On navodi da je ciljna grupa u Srbiji negde oko četiri hiljade čitalaca, i dodaje da rade na tome da se taj broj poveća.
Marčelo navodi da je potreban drugačiji vid promocije, ne samo stripa, već i same kulture. „Sve se da ispopularisati i način je uvek isti: neki ljudi uzmu, pa se slikaju s nekim proizvodom i proizvod počinje da zanima svakoga“, predlaže on „Takav product placement kao način marketinga, očigledno danas najbolje funkcioniše. A da je potrebno promovisati kulturu – potrebno je”.
„Kadgod se izmakneš, postaje čini mi se, sa većom kilometražom sve teže pokrenuti nešto, još teže održati nešto, a najteže zainteresovati ljude“ dodaje Mačelo, „i s vremenom imam utisak da je teško okupiti i one koji su već zainteresovani, a kamoli zavrbovati nekoga“.
„Jedini je način držati se zajedno da bi se išta izvuklo“, zaključuje Marčelo.
1 Comment
Svaka cast svim ljudima u ovom gradu koji se trude na ovaj ili onaj nacin da kultura opstane!