„Društvene mreže na kojima se često poljavljuje poezija u nekom vidu bio je dobar test da se pokaže da li savremena poetska reč može da dopre do čitalaca koji nisu profesionalno okrenuti praćenju poezije. Pokazalo se da postoje savremeni autori, koji nisu baš tako laki i prijemčivi da mogu da budu pristupačni široj čitalačkoj publici. Ima nade, ali treba videti šta će sa tim dalje biti“, navodi književni kritičar Aleksandar Kostadinović.
Iako savremeni život diktira brži ritam, a vremena je sve manje za čitanje, poezija je i dalje skrajnuti deo književnosti iako je po formi kraća. Naš sagovornik navodi da je u književnim tekstovima reč o obrnutoj proporciji, pa što je tekst širi – on se lakše prima jer je manje zahtevan. Kao „poslednje herojsko doba poezije“ izdvaja period istorijske avangarde, nakon čega interesovanje za ovaj književni rod počinje da jenjava, a kako smatra Kostadinović, poezija je do danas u nekim momentima i previše hermetična za čitalački ukus.

Međutim, kao i u godinama ranije, i ovog 21. marta Društvo književnika i književnih prevodilaca Niša okupilo je pesnike i publiku kako bi na Svetski dan poezije pokazali da poezija može biti više pristupačna. Kada je reč o pristupačnosti, pesnikinja Stana Dinić Skočajić kaže da se u savremenim knjižarama poezija nalazi na donjim policama, u uglovima. Međutim, podseća na doba kada je Duško Trifunović, koji je pisao i tekstove za poznate jugoslovenske bendove i pop-muzičare, neretko nastupao i na stadionima.
„Tome je prethodila ruska poezija, koja je čitana na stadionima; i Amerikanci danas govore i čitaju i poeziju pred publikom. Komunikacija se tada ne ostvaruje samo tekstom, nego i pokretom. Pomoću pokreta se tekst podiže na visokokomunikativni nivo. Zato svaki stvaralac mora da neguje potrebu za komunikacijom, da se potrudi da njegova poezija dopre do onih kojima je namenjena“, naglašava ona. „Misleći čovek uvek će izvući sve ono što se naziva poruka i pouka. Ono što je suština u poeziji jeste ta poruka“.
Poezija u Nišu deli ambivalentnu sudbinu poezije u Srbiji – skrajnuta je, na rubu je, ali ima i privilegovano mesto. Aleksandar Kostadinović pojašnjava da je zbog koncepta rada u jeziku, poezija neprihvatljiva u širokim krugovima publike, ali da je upravo to ono što je estetsko u njoj, ono što je razlikovno obeležje čoveka.
„Kada je reč o niškoj poeziji, može se reći da je stanje prilično dobro i da na niškoj sceni imamo autore različitih poetika i generacija, a u najskorije vreme je poezija niških autora doživela i onu zvaničnu verifikaciju kroz kritičku recepciju i književna priznanja. Čini mi se da je poezija koja ima reference na popularnu kulturu i ona koja ima empirijsku sliku stvarnosti nekako najbliža aktuelnoj publici i tu možda treba tražiti izlaz iz ovog poetičkog ćorsokaka u kome se poezija trenutno nalazi“, ističe.
Problem koji naš sagovornik vidi jeste vidljivost poetičkog diskursa, odnosno šta se savremenom čitaocu daje od onoga što nas danas čini živim bićima, pa je i pitanje savremenosti ili starijih pesničkih tokova, u stvari, pokazivanje šta će prevagnuti.
Od Jelene Dimitrijević, preko Branka Miljkovića, pa do danas, Dinić Skočajić navodi da pesnici u Nišu jesu vredni, ali da im nedostaje angažovanost:

„Uslov za poeziju nije angažovanost, ali uslov za poeziju jeste osluškivanje života, pa ako posmatramo život i učestvujemo – imamo želju da ga menjamo. Ta visoka senzibilnost, koju pesnici poseduju, upućuje ih na najsuptilnije primanje i emitovanje života, pa tu dođe i potreba da se svet menja, da bude bolji i da se tome doprinese“.
Poezija, osim što prikazuje život – ona deli i neizvesnu sudbinu sa životom, kaže Aleksandar Kostadinović. Ipak, on je saglasan sa Zvonkom Karanovićem, koji smatra da ako dođe do postapokaliptičnog doba, poezija će biti jedna od retkih tekovina civilizacije koja će opstati.
„Mislim da će biti tako jer je u poeziji aktivan taj estetski odnos prema stvarnosti za koju kažem da je razlikovno obeležje čoveka“, zaključuje Aleksandar Kostadinović.
Pročitajte još…
Željko Mitić, pesnik: “Nemam ništa protiv čitanja dok prevlačim prstom po ekranu Kindla
Poezija u Nišu između Miljkovića i interneta