Pritisci, ucene, pretnje samo su neki od problema radnika u Srbiji, poručuju na Svetski dan socijalne pravde iz sindikata Sloga. Jug Srbije je, kažu, posebno ugrožen zbog “niskobudžetnih” firmi koje ne poštuju ni radnička ni ljudska prava, te nema ni socijalne pravde. Pored toga, i ranjive društvene grupe su svakodnevno suočene sa izazovima i pomaka o ovoj oblasti nema, ističu iz Odbora za ljudska prava Niš.
Na Svetski dan posvećen ovoj oblasti govori se najviše o ekonomskim nejednakostima, siromaštvu i ljudskim i radničkim pravima. Upravo se ta prava, i socijalna pravda uopšte, prema rečima predsednika sindikata Sloga, Željka Veselinovića, u Srbiji – ne poštuju.
Mi smo država koja praktično tu socijalnu pravdu i nema, jer pokazalo se da najveći broj investitora koji dolaze u Srbiju i dobijaju ogromne subvencije pod potpuno sumnjivim okolnostima, ovde ne poštuju ni radnička ni ljudska prava niti poštuju tu socijalnu pravdu. Ljudi su često izloženi mobinzima, pritiscima, ucenama, pretnjama, čak do toga da su i fizički maltretirani, da su ranije nosili pelene, mada imamo i dan danas razne informacije i dojave da se to i dan danas radi, samo malo skriveno -ističe Veselinović.
Takođe, evidentan je i strah od organizovanja sindikata u nekim firmama, kaže on. U firmama u kojima nema sindikata, lakše se manipuliše, odnosno poslodavci se ne pridržavaju zakona i pravila koji su propisani Ustavom, Zakonom o radu i drugim dokumentima.
Vidim da se ta neka radnička i deo ljudskih prava i socijalna pravda svake godine sve više i više urušavaju, da smo mi kao država došli do toga da danas sindikalna organizovanost u Srbiji jedva nešto više od 20 odsto, da se ljudi plaše da organizuju sindikate, da im se na neki način preti i otkazima, suspenzijama i nižim radnim mestima, platama i tako dalje – objašnjava Veselinović.
Kada je reč o radničkim pravima, posebno je ugrožen region južne Srbije, smatra Veselinović. Razlog je, kaže, to što u ovom delu Srbije ima više kompanija koje ne poštuju prava radnika i zabranjuju slobodno sindikalno organizovanje.
Pogotovo ukoliko dolaze iz Kine, Turske, Južne Koreje, pa čak i Italije. Sa te strane su radnici tu stvarno ugroženi, jer su njihova prava na nekom istorijskom minimumu baš zbog toga što država dozvoljava tim stranim poslodavcima da praktično rade šta hoće i da se ponašaju onako kako hoće.
Nema značajnih pomaka ni kada je reč o ljudskim pravima, kaže Dragan Đorđević iz Odbora za ljudska prava Niš. On smatra da država nije dovoljno uradila ni kada je reč o problemima koji se tiču prava manjina i ugroženih grupa.
Ranjive društvene grupe su i dalje svakodnevno suočene sa tim izazovima, da li su to osobe sa invaliditetom ili druge ranjive društvene grupe – dodaje on.
Đorđević podseća i da je pravedan i jednak odnos između pojedinca i društva, suština socijalne pravde, ali da upravo to i nedostaje.
Ono što je možda dodatno problematično – u ovom trenutku nekako se izgubila ta sinergija odnosno rad celog društva na izgradnji pravednijeg i jednakog društva. Nekako su druge teme dominantnije. U godini za nama se nisu ključne promene desile da bi ovo društvo u punom svom smislu i kapacitetu bilo društvo socijalne pravde.
Kada je reč o siromaštvu, izveštaj Republičkog zavoda za statistiku za 2022. godinu pokazao je da je svaki peti stanovnik Srbije je u riziku od siromaštva, . Stopa rizika je u toj godini iznosila 20,0 odsto, što je za 1,2 procenta niže nego u 2021-oj. Najugroženija su jednočlana domaćinstva koja čine osobe stare 65 i više godina – 37,5 odsto.
“I dalje velika razlika između juga i severa”
Prosečna plata u Republici Srbiji za novembar 2023. godine bila je 89.956 dinara. U Nišu je ona iznosila 85.625 dinara, što je manje od prosečne, ali i od plate u Beogradu i Novom Sadu. U glavnom gradu zabeležena je prosečna plata od 115.317 dinara, a u Novom Sadu 105.514. Nejednakost, posebno kada se radi o ekonomskim prilikama, je i dalje prisutna, smatra Dragan Đorđević iz Odbora za ljudska prava Niš, što potvrđuju i podaci o prosečnim zaradama.
Godina za nama je dodatno pojačala tu distancu. Uprkos svemu pozitivnom, tu sad mislim na neke ekonomske preduslove da to bude bolje, suština je da je ta razlika i dalje velika.
Pojedini gradovi na jugu Srbije beleže i znatno niže prosečne plate od republičkog proseka. Prosečna zarada u Vranju je novembra iznosila 69.269 dinara, u Leskovcu 65.735, u Prokuplju 72.078 dinara, dok je u Pirotu nešto bolja situacija i prosečna plata je iznosila 81.574 dinara.