Političari/ke savete i smernice kako treba da se ponašaju prema novinarima sada mogu pronaći u “Vodiču za političare: Kako odgovarati na pitanja novinara”. Vodič su uradili poznati strip crtač Marko Somborac, novinar BIRN-a Radmilo Marković i NUNS, a kao primer lošeg ponašanja prema medijima je i gradonačelnica Niša Dragana Sotirovski.
“Odgovori novinaru kad te pita” jedna je od 10 novinarskih zapovesti kojih političari/ke treba da se pridržavaju, stoji Vodiču. Uputstvo za ponašanje prema novinarima je, kažu autori, vrlo jednostavno i glasi “saberite se, uljudite i urazumite”. Potrajalo bi, kažu, kada bi nabrajali sve situacije kada su se političari neprilično odnosili prema novinarima.
Uz sav rizik da obuhvat nedela i zlodela prema novinarima ne bude dovoljan, ovo je pokušaj da se ocrtaju najčešće vrste napada i manipulacija koje novinari preživljavaju, sve praćeno “primerima iz života” u proteklih nekoliko godina – navode autori.
Prvi takav primer u Vodiču je sadašnja gradonačelnica Niša, a bivša novinarka Dragana Sotirovski. Njeno “poglavlje” odnosi se na izjavu iz avgusta 2021. godine, kada je potvrdila da je funkcionerima zabranjeno da daju izjave pojedinim medijima.
To ne važi samo za Južne vesti, to važi za sve medije, osim za elektronske medije ove vrste gde reč, ono što izgovaramo se zapravo čuje i ne može da se drugačije izmontira. Dakle to pre svega važi za portale i za pisane medije, to smo odlučili i tako će ubuduće biti… – izjavila je tada Sotirovski.
Da političari imaju svoje miljenike među medijima već je odavno jasno, isto kao što određeni mediji često ostanu uskraćeni za njihove izjave i komentare, što je nedopustivo, podsećaju u Vodiču. Navode da je i po zakonu javno informisanje slobodno i ne sme da podleže cenzuri, isto kao što je u Zakonu o javnom informisanju zabranjena diskriminacija urednika i novinara, što je primer u slučaju Sotirovski. Gradonačelnica Niša inače ima praksu da na pitanja nekih medija ne odgovara, ali i da nipodaštava novinare i deli im lekcije.
Ma koliko vam se pitanja i komentari novinara ne dopadaju, kao javne ličnosti ste dužni da odgovarate na pitanja koja su od javnog interesa. Ukoliko vaše reči mediji ne prenesu tačno, uputite demanti – tu bi negde trebalo da se završi odnos političara i novinara – stoji u Vodiču.
Kako treba, a kako ne treba
Od brojnih situacija u kojima su političari bili bahati i neprijatni prema novinarima, autori su izabrali 12 primera koji dobro ilustruju ove odnose poslednjih godina. Vodič kroz te iste loše primere na satiričan način ukazuje kako po zakonu treba raditi i odgovarati.
Među političarima su i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar policije Bratislav Gašić, predsednica Vlade Ana Brnabić, ali i poslanici koji su se skupštinske govornice targetirali novinare KRIK-a.
A izuzev fizičkih obračuna, verovatno je najgore da vlast novinarima zalepi metu na leđa time što ih – usred mafijaških obračuna dve suprotstavljene bande – nazove pripadnicima jednog od klanova. Time ne samo da huškaju obične građane na novinare – što se i inače dešava – nego navode jedan deo kriminalaca da počne da ih smatra legitimnim metama u svom ratu do istrebljenja.
Jedno od poglavlja u Vodiču bavi se i ophođenjem opozicionih političara prema medijima. Kako navode autori, pisanja provladinih medija o opoziciji često zaista nemaju ni “n” od novinarstva, vređaju, optužuju bez dokaza…
Zato pojedinci iz opozicije pribegavaju tome da ignorišu medije koji loše pišu o njima (a ti mediji, sa svoje strane, kodeks novinara kao da nikad nisu videli), govore im da oni i nisu pravi mediji, da nisu novinari i tome slično. To su radili Saša Radulović i Dragan Đilas, dok je Sergej Trifunović uradio nešto mnogo gore – otvoreno je nazvao novinarku prostitutkom.
Podsećaju da je, šta god mediji pisali o opoziciji, jedini ispravan put bio da političari rade u javnom interesu i da odgovore na pitanja, ma kako sročena bila. “Ne, to nije tačno”, je sasvim dovoljan odgovor, zaključuju u Vodiču.