Traženje posla je samo po sebi veliki posao, zato je važno hrabro napraviti prvi korak i upustiti se u avanturu. Ukoliko mlada osoba ne zna za koju bi kompaniju radila i čime bi se uopšte bavila, treba da “zajaše” na talasu poslovnih oglasa kojih ima mnogo, kaže stručnjakinja za zapošljavanje Vesna Milić Radosavljević.
Oglasi za posao “iskaču” sa svih strana dok skrolujemo i surfujemo internetom. Ipak, kada počnu sa traženjem posla po svojoj meri mladi se često pitaju: “Odakle da krenem?”. Za početak treba biti uporan i redovno proveravati sajtove za zapošljavanje.
Preporuka je da prati oglase za posao Nacionalne službe za zapošljavanje, zatim oglase na portalima koji su specijalizovani za traženje poslova kao što je Infostud, kao i oglase različitih posredničkih agencija. Ukoliko mlada osoba ima cilj da se zaposli kod konkretnog poslodavca, najbolje bi bilo da prati direktno oglase na sajtu samih kompanija – navodi Milić Radosavljević.
Milićeva kaže da obično veće kompanije imaju odeljak Career na svom web portalu. Tu kandidati mogu uploadovati svoj CV ili popuniti formular sa osnovnim podacima o svom obrazovanju i praksama čak i kada nema pogodnog oglasa.
Kod nekih kompanija to funkcioniše i tako što zainteresovani kandidati lično odnesu svoj CV na portirnicu ili u HR službu. Mnogo je različitih praksi i zainteresovani bi trebalo da se dobro raspitaju. Ukoliko imaju prilike, najbolje kod ljudi koji trenutno rade kod željenog poslodavca. U svakom slučaju, i ako bi “pasivno” tražila posao, dovoljno je da bude na društvenim mrežama, i oglasi će sami doći do nje.
Na internetu ima mnogo korisnih alata koji mogu da olakšaju kandidatu da najbolje predstavi sebe kroz biografiju i motivaciono pismo. Prva preporuka za traženje posla je pisanje dobrog CV-a. Sve što ne stane u biografiju svoje mesto može naći na LinkedIn profilu.
Svaka mlada osoba bi trebalo da ima adekvatno popunjen profil na LinkedIn-u. To znači da taj profil treba da izgleda kao ažurirani CV, da budu označene sve veštine koje poseduje, navedeno radno iskustvo i firme za koje je radio/la ili gde je imao/la praksu. Na osnovu toga HR-ovi raznih kompanija će ih lakše pronaći, a i sam LinkedIn će im prikazivati oglase za posao koji se poklapaju sa njihovim veštinama i obrazovanjem.
Prakse su dobra prilika za dokazivanje
Onima koji prave prve profesionalne korake, žele da nađu posao u drugoj struci u mogu pomoći plaćene prakse i programi. Mnoge kompanije se odlučuju da sami organizuju “intrenšip”, a različite programe nudi i Nacionalna služba za zapošljavanje.
Na primer, program Moja prva plata za koji je napravljena posebna online platforma gde su bile oglašene sve slobodne pozicije kod poslodavca koji su tražili zaposlene. Mediji će takođe preneti ove informacije, ali ako ste ih čuli negde na televiziji ili radiju, obavezno konkurs potražite na sajtu Nacionalne službe, popularnog Biroa rada.

Photo by Jason Goodman on Unsplash
Tokom prakse ili obuke gotovo sve kandidate muči isto pitanje: “Hoću li nastaviti da radim u ovoj kompaniji?”. Važno je iskoristiti datu priliku, i pokazati motivaciju za učenje, rad i napredak. Taj entuzijazam u radu ističe kandidata iz mase onih koji nemaju nikakvo radno iskustvo, navodi stručnjakinja za zapošljavanje.
Zato savetujem mladima koji krenu na praksu da ovaj period ne shvataju olako jer nije “pravi” posao, već da daju sve od sebe kako bi poslodavac video potencijal dobrog zaposlenog koji je spreman da uči i usavršava se. To je najbolja šansa za mlade da se probiju na tržište rada. Ako i ne dobiju posao na kraju plaćene prakse, makar su stekli iskustvo koje će im značiti kod budućeg poslodavca.
Mesta za obeshrabrenje, dodaje, nema, već na praksu treba gledati kao dragoceno iskustvo.
Ne treba da posmatraju paksu kao jeftin rad za nekog. U tom periodu poslodavac ulaže mnogo vremena, truda i resursa uopšte kako bi tu mladu osobu osposobio za rad na određenom radnom mestu. Priznaćemo, niko nije spreman da radi ako je samo završio srednju školu ili fakultet. Tada tek počinje priprema za konkretan posao u struci ili nekima i van nje.
Traženje adekvatnih kandidata za posao izazov i za poslodavce
Traženje posla ili idealnog kandidata za kompaniju je posao u dva smera. Dok sa jedne strane kandidati traže svoj posao i kompaniju, sa druge strane do čine i poslodavci. Takozvano “hed hantovanje” preko društvenih mreža je sve popularnije i u Srbiji.
Oko 4 milijarde ljudi na svetu aktivno koristi socijalne mreže, a značajan broj ljudi i u Srbiji. Zato su oni koji preskoče ovaj kanal komunikacije u velikom gubitku, navodi Milić Radosavljević.
Sve mreže nam dozvoljavaju da targetujemo publiku. Tako uz adekvatno oglašavanje slobodnih pozicija, dođemo do što više potencijalnih kandidata i izaberemo najbolje. Zato je važno biti prisutan na svim mrežama, a za regrutovanje potencijalnih kandidata koristiti one najadekvatnije. Tako ćemo, recimo, pojedine profesije tražiti na Facebooku, druge na LinkedInu, dok ćemo mlađe ljude za praksu tražiti na Instagramu ili TikTok-u.
Društvene mreže mogu pomoći pri traženju čak i onih kandidata koji nisu njihovi direktni korisnici. Vesna Milić Radosavljević kaže da su takav slučaj imali u agenciji za privremeno zapošljavanje, gde ona radi.
Kada smo tražili kandidate za jednog poslodavca u Nišu, objavili smo to na TikTok-u. Javio nam se gospodin od nekih 50-ak godina, što nije uobičajeni korisnik ove video mreže. Iako nam podaci govore da Tik Tok najviše koriste tinejdžeri i ljudi u dvadesetim godinama, ova populacija možda ima roditelje, rođake ili prijatelje koji su idealni kandidati za oglašenu poziciju. Oni će videti oglas i preneti informaciju dalje.
Čitajte svako slovo u ugovoru
Svako ko ulazi u radni odnos posebnu pažnju treba da obrati na ugovor koji potpisuje i stavke u njemu. Zakon o radu je regulativa koju bi svako od nas trebalo da makar pročita, navodi Vesna. Tako će budući zaposleni znati koji je minimum prava koja su zagrantovana.

Naglašavam da pojedinačnim ugovorima koje potpisujemo sa poslodavcima (ili kolektivnim ugovorima ako postoje u nekim preduzećima ili kompanijama) zaposlenima mogu biti data i veća prava nego što to Zakon o radu predviđa. Na primer, ako Zakon propisuje minimum 20 radnih dana odmora godišnje, zaposlenom može ugovorom o radu biti garantovano 25 radnih dana. Svaki zaposleni bi trebalo i da pažljivo pročita sam Ugovor o radu. Tako će znati koja su njegova prava i da li su stavke u tom ugovoru u skladu ili se kose sa zakonom.
Ona podseća da na obavezne elemente ugovora o radu (radno vreme, obračun plate) takođe treba obratiti pažnju. Naglašava da moramo biti svesni svojih prava kako bismo mogli da se borimo za njihovo ostvarivanje.