Kroz niški Zooplanet je za 10 godina prošlo oko 480 volontera, bez kojih ovo udruženje ne bi moglo da funkcioniše. Jedna od njih je Jana Nikolić, koja u Zooplanetu volontira tri i po godine. Kaže da voli životinje od najranijeg detinjstva, a da ozbiljno planira da se njima bavi i ubuduće, potvrđuje to što je ove godine upisala veterinarski fakultet u Budimpešti.
„Ljubav prema životinjama i prirodi je ono zbog čega ja provodim vreme u Zooplanetu. Pored toga, vodi me želja da pomognem nekom ko sebi ne može da pomogne, kao što su životinje“, kaže Jana i dodaje da sve svoje slobodno vreme provodi u prostorijama udruženja u Kamenici.
„Ja sam zadužena uglavnom za prijem mladunčadi, to su najčešće srne i srndaći, pa ih ja hranim i vodim računa o njima. U Zooplanetu radim sa konjima, jer su oni moja ljubav od kada znam za sebe. Imam i svoju kobilu, koju sam spasila od prodaje klanici. Uz nju sam dobila i iznenađenje, jer se nakon godinu dana rodilo i ždrebe“.
Po njenim rečima, volontiranje u ovakvoj organizaciji lepo je i zbog druženja, i zato što su svi usredsređeni da pomognu nekome. Uz to, osećaj doprinosa društvenoj zajednici je nešto zbog čega svakako vredi volontirati, kaža ova mlada Nišlijka.
Osnivač Udruženja Zooplanet Dušan Stojanović kaže da sve volontere vodi velika ljubav prema životinjama i prirodi.
„Naš najmlađi volonter ima četiri godine, a najstariji 83. Tu su deca koja su došla da nauče nešto više o životinjama, ali i njihovi roditelji, koji su se aktivirali oko uređenja prostora i brige o životinjama. Dolaze nam i stariji ljudi, koji su u penziji, i upravo kod nas žele da provedu slobodno vreme. Nas sedmoro je tu od osnivanja udruženja, ali imamo i volontere koji su sa nama pet ili sedam godina. Takođe, veliku pomoć imamo i od meštana Kamenice, uglavnom dece, mada ima i odraslih“, priča Stojanović.
Posao volontera zavisi od njihovog interesovanja, jer je cilj da svi, radeći u Zookutku, u tome i uživaju.
„Nekome je zanimljivo da radi sa zečevima, nekome sa posetiocima ili da edukuje decu. Neki pak žele da rade sa zmijama, da budu članovi Zoopatrole, pa moraju da prođu određene obuke za hvatanje i zbrinjavanje životinja. Naravno, svi smo uključeni u održavanje i čišćenje objekata, hranjenje životinja i nabavku hrane“.
Volontera je najmanje zimi, a najviše ih ima tokom raspusta, kada deca imaju više vremena. Broj volontera se osetno smanjuje u ispitnim rokovima, pred prijemne ispite ili kraj školske godine. U Zooplanetu kažu da je veoma bitno da se svi volonteri posvete najpre obrazovanju.
Dobrog volontera nije jednostavno naći, jer mnogi misle da je to samo zabava, kaže osnivač Zooplaneta, ali treba naglasiti da ovakvo volontiranje jeste naporno, zahtevno i odgovorno.
„Ne može svako da bude volonter u Zooplanetu. Reč je o životinjama prema kojima se mora biti odgovoran i pravilno se ophoditi. Sa druge strane, ono zbog čega naši volonteri dugo ostaju u udruženju jesu stalne edukacije, seminari iz oblasti zaštite prirode i životinja. Oni to iskustvo mogu da iskoriste za dalje obrazovanje, ali i za zapošljenje. Takođe, upoznaju i ljude iz drugih organizacija iz Srbije i inostranstva i sve je to nagrada koju dobijaju za svoj rad. Dosta naših volontera je upravo od nas dobijalo preporuku za posao, stipendiju ili nastavak studija“.
Najveći benefit je, dodaje, vreme koje provedu sa životinjama, naročito sa onim koje verovatno drugde ne bi sreli, kao što su orao ili lane.