Po nalazištu Feliks Romulijana Narodni muzej u Zaječaru poznat je u regionu, a i širom sveta. To je muzej koji svojim postavkama može da stane rame uz rame sa sličnim institucijama mnogo razvijenijih zemalja.
Pored arheološkog odeljenja, koje je bogato pronalascima iz Gamzigrada, muzej ima i istorijski deo, zatim deo o istoriji umetnosti, etnologiji, odeljenje nematerijalne baštine i odeljenje dokumentacije. Osnovan je 1951. godine kao gradski muzej, a prvi upravnik bio je Vekoslav Popović, akademski slikar, i upravo su na njegovu inicijativu 1953. godine pokrenuta arehološka istraživanja na Gamzigradu.
O muzeju danas brine tim na čelu sa direktorkom Majom Živić, doktorkom arheologije, koja tu radi 23 godine, dok je na iskopavanjima na Romulijani gotovo tri decenije.
„Istraživanje u Gamzigradu doživelo je procvat dolaskom profesora Dragoslava Srejovića 1970. godine. Ovaj lokalitet je 1984. godine konačno definisan pronalaskom jednog arhitektonskog dela sa natpisom Felix Romuliana, koji je dokazao da je to zaista galerija Romulijana, za kojom se tragalo uglavnom na prostorima današnje Bugarske“, priča Živićeva i dodaje da je Gamzigrad 2007. godine zvanično upisan na listu UNESCO-a.
„Trebalo je da nalazište bude nominovano još 90-ih, ali je profesor Srejović, pošto je bio vrlo širokih shvatanja, stopirao nominaciju za Gamzigrad. Smatrao je da su naši spomenici na Kosovu i Metohiji fizički ugroženi i da na ovaj način treba prvo zaštititi Visoke Dečane, Pećku patraijaršiju, Bogorodicu Ljevišku, Gračanicu“.
Gamzigrad je na listu UNESCO-a upisan na osnovu dve karakteristike, jedna je specifičan arhitektonski sklop, jer ima dvostruku fortifikaciju, koja nije funkcionalna, već je više ekspresija moći jednog cara, objašnjava naša sagovornica.
„Drugo su umetnička dela od univerzalne vrednosti za celo čovečanstvo. To su prvenstveno mozaici, ali i skulptura rađena po kliasičnim grčkim uzorima. Galerije, čija je prestona palata bila u Solunu, odande je dovodio umetnike da ukrašavaju palatu u njegovom zavičaju“.
Romulijana – ekspresija moći jednog čoveka
Romulijanu je sagradio car Gaj Galerije Maksimilijan, koji je bio rodom odatle, i smatra se da je palatu sebi i svojoj majci Romuli sagradio baš na mestu svog rođenja, po uzoru na Dioklecijana, koji je imao palatu nadomak Splita. Kako je Galerije bio Dioklecijanov savladar na istoku, on je palatu sagradio u svojoj domovini.
„Romulijanu su prvo rušili Huni, a posle i mnoga druga plemena, ali je uprkos svemu ostala visokoočuvana. Na glavnoj kapiji su kule koje su bile visoke do 30 metara, dok su na zapadnom krilu bile 18 metara. Sada su visoke devet metara, što je impresivno. Kada se prođe oko bedema, vidi se koliko je to moćno, a sa druge strane potpuno nepotrebno, jer nije bilo neposrednih opasnosti, naročito u tom predelu, jer je bio sasvim skrajnut sa svih glavnih puteva. Jednostavno, to je samo ekspresija moći jednog čoveka, koji je mogao sebi da priušti nešto najluksuznije u tom trenutku“, priča naša sagovornica.
Kao primer za to navodi skulpturu koja Galerija prikazuje portretno, izrađenu od crvenog porfira, koga ima samo u jednom delu egipatske Delte i koji se ne koristi od petog veka. Od njega su se pravile samo skulpture careva i određenih božanstava, jer je to izuzetno skup kamen. Tu je i skulptura Herkula, koja je rađena od najkvalitetnijeg antičkog mermera, kao i delovi arhitektonske plastike, naročito sa glavne kapije, koji u suštini i ilustruju celokupnu ideologiju tetrarhije.
Postavke o ličnim istorijama Zaječaraca
Rukovodstvo muzeja smatra da on treba da bude prijemčiv za široku publiku, pa između ostalih u svoj rad uključuju i decu sa kojom organizuju radionice mozaika.
„Trenutno sa još nekoliko muzeja u Srbiji pripremamo veliku izložbu o igri i igračkama od praistorije do danas. Naš grad ima i veliku tradiciju izrade keramike i čuvenog Velju grnčara, čiji legat izlažemo u muzeju. U sklopu ove izložbe ogranizovaćemo i radionicu za izradu igračaka“, najavljuje Živićeva.
Tokom 2018. godine u zaječarskom muzeju bilo je dosta domaćih i inostranih izložbi, a sada žele da, kako kaže direktorka, pomere težište na privatne istorije, da se ljudi više uključuju u postavke donoseći lične predmete za izlaganje. Stoga su već organizovali izložbe nošnji starog Zaječara i fotografija o gradu.
„Muzej je otvoren za različite koncerte, promocije knjiga i slične sadržaje. Dolaze nam učenici turizmologije koji kod nas obavljaju praksu, pa su ovog leta neki od njih bili vodiči na Gamzigradu“, priča Maja Živić.
Zoranovo ćoše u zaječarskom muzeju
Deo muzejske postavke posvećen je i Zoranu Radmiloviću, čuvenom Zaječarcu, koji je u ovom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, a tu je odigrao i svoju prvu ulogu. Radmilović je dobitnik nagrade Dobričin prsten, a uloge Radovana Trećeg i Bilija Pitona u „Maratoncima“ samo su neke od onih po kojima će se pamtiti. Narodni muzej u Zaječaru čuva Zoranov kostim iz čuvene predstave „Kralj Ibi“.
Saradnja sa drugim insitucijama kulture neophodna za uspeh
Povodom godišnjice okončanja Prvog svetskog rata, Narodni muzej u Zaječaru učestvuje sa izložbom koja treba da bude otvorena u Palati Srbija.
„Dosta je poznatih Zaječaraca, a jedan od njih je Nikola Pašić. Imamo njegov legat, pa je mnogo ličnih predmeta pozajmljeno za ovu izložbu, tačnije za zbirku posvećenu ovom političaru“, kaže Živićeva i dodaje da je veoma ponosna na saradnju sa drugim muzejima u Srbiji.
„U okviru Festivala hrišćanske kulture radili smo vrlo dobru izložbu sa hrišćanskim nasleđem na području timočke eparhije, u saradnji sa Knjaževcem i Negotinom. Pored toga, sarađujemo i sa institucijama u inostranstvu, naročito kada je reč o Romulijani. Osam godina sarađivali smo sa rimsko-jermenskom komisijom, sa kojom smo imali zajednička istraživanja i geofizička snimanja. Koleginica iz muzeja koja je etnolog takođe je vrlo aktivna i bila je koordinator za istočnu i jugoistočnu Srbiju za upis kola na UNESCO listu nematerijalne baštine. Istočna Srbija je naročito interesantna po kolu, jer zbog velike etničke mešavine imamo specifične igre, muziku i nošnju“, navodi naša sagovornica i ističe da Narodni muzej u Zaječaru, uz beogradski, jedini ima odeljenje nematerijalne baštine.
Direktorka je najavila izgradnju Centra za posetioce, što bi trebalo da počne krajem naredne ili početkom 2020. godine. U njemu će biti smešten dobar deo vrednih eksponata sa Romulijane.
Media i reform centar Niš će u narednom periodu objaviti seriju tekstova, galerija fotografija i video priloga koji se bave promocijom ustanova kulture jugoistočne Srbije i značajnog kulturnog nasleđa koje poseduju, kao i zaposlenih – pojedinaca sa istaknutim ostvarenjima u oblasti izučavanja, zaštite i prezentacije kulturnih dobara ovog dela Srbije.
Projekat „Čuvari nasleđa južne i istočne Srbije“ podržalo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja za radio i internet u 2018. godini.