„Kao i do mnogih drugih stvari u Srbiji, i do domaćih problema ne bismo došli da ih ne postavlja neko drugi. Problem Kosova je bio, a i ostaće. Očito je da osim ostalih stvari koje su u fokusu u vezi sa pristupanjem Srbije Evropskoj uniji, jeste i pitanje Kosova“, rekao je na konferenciji posvećenoj Poglavlju 35 Milorad Bjeletić iz Beogradske otvorene škole.
Pregovaračko poglavlje 35 na putu priključivanja Srbije Evropskoj uniji specifično je, a mnogi ga karakterišu kao kontrolno i sadrži mehanizme za praćenje pregovora Beograda i Prištine. Jovana Jakovljević iz Instituta za teritorijalni ekonomski razvoj naglasila je da su se pregovori u ovom poglavlju odvijali u dve faze, te da je prva faza bila do 2012. godine, kada su potpisani tehnički sporazumi, i od 2012. kada su potpisani politički sporazumi. U tom periodu potpisano je dvadesetak sporazuma koji se u manjoj ili većoj meri poštuju.
„Jedan od prvih sporazuma odnosio se na slobodu kretanja i protok ljudi i vozila iz Srbije ka Kosovu i obrnuto. Taj sporazum obuhvatio je i lične karte, pasoše i vozačke dozvole, odnosno tablice i saobraćajne dozvole“, navodi ona i dodaje da se ovaj sporazum ne poštuje zbog komplikovane procedure o dobijanju posebnih nalepnica za vozila.
Do uvođenja carinskih taksi na robu iz Srbije, navodi Jakovljević, važio je i Memorandum o saradnji Privredne komore Srbije i Privredne komore Kosova. Ta saradnja podrazumevala je i zajedničko učešće na sajmovima.
Jedan od retkih sporazuma koji se još uvek poštuje jeste o Fondu za razvoj severa Kosova. Jovana Jakovljević pojašnjava da novca koji se uplati na ime carine odlazi u Fond ukoliko je sedište firme na teritoriji neke od četiri severnokosovske opštine.
Pregovaračke strane, a pre svega Srbija, nailaze i na dva paralelna obrazovna sistema na Kosovu – srpski i kosovski, navodi asistent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić. On dodaje da postoji politička nespremnost da se ovo reši i napominje da se u Srbiji verifikuju diplome stečene na univerzitetima čiji je osnivač Kosovo.
„Najviše studenata koji su osnovne studije završili na univerzitetima čiji je osnivač Kosovo dolazi u Niš da nastavi školovanje“, navodi on i dodaje da je rektorat Niškog univerziteta prestao da odgovara na bilo koja pitanja u vezi sa priznavanjem kosovskih diploma onda kada je počela medijska zainteresovanost za ovaj slučaj, pa se ne zna da li se i dalje priznaju ove diplome.
Osim paralelnog obrazovnog sistema, na Kosovu je postojao i paralelni sudski sistem. Međutim, navodi Milan Antonijević, izvršni direktor Fonda za otvoreno društvo, od oktobra 2018. srpsko pravosuđe integrisano je u kosovski sistem.
Tu je, dodaje, nastao problem jer ne postoji sudska praksa na srpskom jeziku u kosovskom pravosuđu, ali se radi na tome.
Kada je reč o rešenju, a samim tim i o zatvaranju poglavlja 35, u poslednje vreme priča se o razgraničenju Srbije i Kosova. Osnivač i glavni urednik portala Bujanovačke Nikola Lazić navodi da se o razgraničavanju, razmeni teritorija i sličnim terminima govori duže vreme. Tako bi opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa bile zamenjene za opštine Zubin Potok, Zvečan, Leposavić i severnu Kosovsku Mitrovicu.
Lazić je naveo da Srbi i Albanci ipak žive zajedno kao i pre tenzija, te da svi čekaju šta će se dogovoriti Beograd i Priština „kako bi nastavili da žive normalno“. Situaciju u Bujanovcu uporedio je sa Kosovskom Mitrovicom – ako ima tenzija na mostu preko Ibra, na drugom mostu se ljudi šetaju normalno, te da je potrebno dosta vremena da se normalizuje stanje, baš kao i da Srbija pristupi EU, zaključio je on.