Edukacija, usavršavanje i lični razvoj van škole i fakulteta važni su za napredovanje mladih ljudi. To dobro znaju Jovana Ilić i Miljana Mitrović koje su osnovale jednu novu nevladinu i neprofitnu omladinsku organizaciju “Pet minuta za tebe” sa sedištem u Nišu. Akcenat cele kampanje je, kažu, da se mladi umreže i da ih motivišu da izlaskom iz zone komfora uspeju da ostvare svoje ambicije.
“Pet minuta za tebe” je nova omladinska organizacija u Nišu, a iako su tek nedavno otvorili poziv za nove članove, do sada se javilo 400 mladih iz čitave Srbije koji žele da učestvuju u radu ove organizacije. Oni insistiraju na tome da organizacije ne mora da bude mesto gde mora da se ostane zauvek, već prostor gde svako može da dobije svojih pet minuta koje će iskoristiti najbolje što može.
Uvek sam govorila da smatram da je Niš možda i najbolji grad u Srbiji za aktivizam zato što je dovoljno veliki u smislu da možeš organizovati različite stvari poput pres konferencija, sportskih događaja i slično. U tom slučaju znaš uvek kome da se obratiš i ko radi konkretnu stvar, zbog toga se mnogo lakše čuje za određenu osobu, kaže jedan od osnivača Jovana Ilić.
Prema njenim rečima, mladi nisu u velikoj meri pasivni. U zavisnosti od interesovanja svakog pojedinca, zavisi i koliko je on aktivan za određenu oblast, samim tim, u oblasti koja ga interesuje biće aktivniji.
Mislim da mladima više treba hrabrosti, izlazak iz zone komfora i da ih ne sprečava ukoliko ih ne podržava svako za ideju koju imaju. To sam naučila na svom primeru jer je teško probiti se mlad na ovom polju. Takođe, mladima je potrebno da probaju nešto prvi jer u tom slučaju sam sebi postavljaš limit i teško te je prestići, navodi Jovana.
Njihova vodilja je da u trenutku kada se organizuje aktivnost ili projekat, a ne postoji ciljna grupa, već želja da se što više mladih uključi, svi mladi saznaju za aktivnost, a jednako je bitan i pristup prema njima. Poručuju da čovek uvek može biti broj jedan u nečemu, u svojoj lokalnoj zajednici i da za to čak nije potrebna inovativna ideja, već prilagođavanje ljudima koji ovde žive i njihovom razmišljanju.