Duhoklonuće je najlepša srpska reč, prema izboru stručnog žirija sajta “Mala biblioteka” iz Londona. Lingvistkinja Jordana Marković kaže da joj se nova reč sviđa, ali da nije za uvođenje novih reči po svaku cenu. Nišlijkama i Nišlijama se, sa druge strane, više sviđaju reči koje označavaju neka lepša osećanja.
“Ljubav”, “trajanje”, “praskozorje” neke su od reči za koje su nam građani/ke Niša rekli da su najlepše.
Po meni najlepša reč je recimo reći nekome da ga voliš… Ljubav, pažnja i tako te stvari – ističe jedna Nišlijka.
Ipak, pobednica takmičenja za najlepšu srpsku reč je ovog puta zamena za depresiju, ili DUHOKLONUĆE.
Kovanica dve srpske reče duh+klonuće. Zamenjuje tuđicu “depresija”, pritom obuhvatajući u suštinu njenog značenja, koja je gubitak volje ili klonulost duhom, navela je autorka nove najlepše srpske – reči Dragana Albijanić.
U konkureniciji je bilo više od 500 reči, koje su predlagali građani/ke, a onda je stručni desetočlani žiri odabrao najlepšu. Na drugom mestu je reč PROHUJAK, sa značenjem minulog trenutka (eng. flashback) koji je zauzeo drugo mesto i trećeplasirana je reč PRIKAČICA (eng. attachment).
Urednik sajta “Mala biblioteka”, Veljko Žižić, kaže da je cilj takmičenja bio da se podstakne na razmišljanje o rečima, šta se nalazi iza njih, da li su one samo maska ili zapravo oktkrivaju pravu sadržinu pojma – kao što je to slučaj sa duhoklonućem (klonuti duhom).
“Treba naći meru”
Sa portala “Nova biblioteka” podsećaju da je svaku reč srpskog jezika koju danas govorimo nekad neko prvi put izgovorio i da se jezik stvara i obnavlja svakodnevno.
Jordana Marković, lingvistkinja i profesorka u penziji sa Filozofskog fakulteta u Nišu kaže da joj se nova zamena za reč depresija sviđa. Dodaje da je oduvek postojala potreba za smišljanjem novih reči koje su zamena za one koje dođu sa strane.
Tako smo smislili i računar. Vuk Karadžić je to isto radio, nastojao je da nova reč bude u duhu narodnog govora, a hoće li ona zaživeti ili neće – to će vreme pokazati.
Lingvisti često podsećaju da je jezik živa stvar i da se menja u zavisnosti od vremena u kome se govori, da neke reči odlaze u zaborav, a pojavljuju se nove. Pozajmljenih reči, takozvanih tuđica, ima u svim svetskim jezicima, navodi profesorka Marković.
Potrebno je pronaći meru i ne treba biti kategorički protiv toga, ali ni ne dozvoliti da se to radi po svaku cenu, navodi.
Mladi su, dodaje, ti koji danas često prvo progovore engleski jezik, te su tako tuđice njima pristupačnije nego srpske zamene, poput reči sviđ umesto lajka, sebić umesto selfija, umosklop umesto majndseta.
Kada se već naviknu na njih zašto bi ih neko opterećivao tom novom – zaključuje profesorka Marković.
Da bi neka nova reč zaživela u jeziku potrebno je, podseća, da je prihvate svi, baš kao što je to na primer slučaj sa prethodno pomenutim računarom.
Autor: Filip Petković