“Postaće imuna jednog dana na transfuziju, šta onda? Moramo što pre da nađemo donore!” – ovo su reči Jadranke Todorović iz Niša, čijoj ćerci je neophodna transplantacija matičnih ćelija. Još dvojica Nišlija takođe čeka ovu transplantaciju, ali trenutno niko od njih nema podudarne davaoce ni u srpskom, ni u svetskom registru. Kako bi se povećale šanse za pronalazak donora, 5. decembra u Gradskoj kući u Nišu biće organizovana akcija davanja krvi i upisa u Registar. Procedura traje desetak minuta, a može im značiti novi život.
Troje Nišlija trenutno čeka šansu za novi život, koji im praktično zavisi od transplantacije matičnih ćelija. Među njima je dvoje muškaraca iz Niša kao i jedna žena – Tijana Đorđević.

Njen svakodnevni život poslednje dve godine potpuno se promenio – avionske letove, na kojima je radila kao stjuardesa, zamenila je bolnicom i učestalim transfuzijama krvi. Ona boluje od aplastične anemije i paroksizmalne noćne hemoglobinurije, objašnjava njena majka Jadranka. zbog čega njen organizam ne stvara crvena krvna zrnca, već ih uništava čim dospeju u krvotok.
Do sada je primila dvadesetak transfuzija, a Jadranka ističe da kada prođe neko vreme, njenoj ćerci padnu eritrociti, trombociti, cela crvena i bela krvna loza i postaje joj jako loše.
Tada ne može da funkcioniše, ne može uz stepenice da se popne. Znači, više nam to nije rešenje, jer postaće imuna jednog dana na transfuziju, šta onda? Tako da moramo sad što što pre da nađemo donora i da idemo dalje – kaže Jadranka.
Rešenje je transplantacija matičnih ćelija, ali odgovarajući donor još uvek ne postoji ni u srpskom, ni u svetskom registru. S obzirom na to da je najveća šansa da se pronađe odgovarajući donor unutar iste etničke grupe, u Nišu će 5. decembra od 9 do 18 sati u Gradskoj kući biti organizovana akcija davanja krvi i upisa u Registar davalaca matičnih ćelija hematopoeze Srbije.
Bitno je samo da sad njoj bude bolje i da nađemo što pre donora. Doktorka Glorija iz Beograda je tražila u međunarodnom registru i našem registru i nismo mogli da nađemo donora. Zato smo se i odlučili na ovu akciju u Nišu, pošto kažu da je najbolje da donori budu sa svog područja – objašnjava majka.
Iako u svetu postoji oko 43 miliona potencijalnih davalaca matičnih ćelija, a u Srbiji oko 28.000, podudarnost je retka. Doktorka Glorija Miletić, rukovodilac Registra davalaca matičnih ćelija hematopoeze, kaže da je čak među rođenom braćom i sestrama verovatnoća podudarnosti samo oko 25%.
Da bi neko nekome darivao matične ćelije, trebalo bi da davaoci i bolesnici budu podudarni u nekom sistemu humanih leukocitnih antigena. To su neki “antigenčići” koji su slični krvnim grupama, ali šta je njihova osnovna osobina, izuzetna raznolikost. Znači postoje milioni i milioni kombinacija. Zato je jako teško da dve osobe budu potpuno podudarne – objašnjava doktorka.
Upravo zbog toga, kaže ona, i dalje postoje pacijenti za koje ne mogu da nađu adekvatne donore.
Kako postati deo Registra matičnih ćelija?
Kada je nekome potrebna transplantacija matičnih ćelija, kao u slučaju pomenutih Nišlija, prvo se pretražuje nacionalni, a zatim i svetski registar.
U njega se mogu upisati osobe između 18 i 45 godina bez teških hroničnih oboljenja, ističe doktorka Miletić, poput infarkta miokarda i prethodnih maligniteta.
Upisivanje u registar znači da vi dođete, popunite jedan upitnik i date uzorak krvi iz periferne vene, kao kada idete da date krv za laboratorijske analize. To je mala epruveta i to je to. Nakon toga radimo tipizaciju humanih leukocitnih antigena, ubacimo u bazu registra i davalac čeka da sa nekim bude podudaran i da dobije priliku da donira matične ćelije – pojašnjava doktorka.
Ona ističe da su podaci šifrovani i potpuno zaštićeni, a pristup bazi imaju samo ovlašćene osobe.
Inače, Registar je u Srbiji osnovan 2005. godine i funkcioniše po međunarodnim standardima. Transplantacije se rade u 3 transplantaciona centra za odrasle: Vojnomedicinska akademija, Klinički centar Srbije i Klinički centar Vojvodine. Takođe, na Instituttu za majku i dete obavlja se transplantacija kod dece.
Dve metode davanja matičnih ćelija
Kada se desi da pacijent i davalac budu podudarni, lekari davaoca pozovu kako bi proverili da li još uvek želi da da ćelije. Ukoliko je odgovor i dalje potvrdan, organizuje se detaljan medicinski pregled (EKG, kardiolog, pulmolog, rendgen).
Zatim, ima pravo da bira kako će dati matične ćelije. One mogu da se daju na dva načina, objašnjava doktorka. Najčešći i najlakši je prikupljanje iz periferne vene, procedura slična davanju trombocita – bezbolna, bezbedna i bez posledica po davaoca.

Mala količina krvi prolazi kroz jednu mašinu koja se zove separator. Taj separator odvaja matične ćelije, ostatak vam se preko druge vene vrati. Boli koliko boli ubod u venu, onda kad dajete za laboratorijske analize. Ne postajete anemnični, ne narušavate svoj imuni sistem, ne možete da se zarazite krvlju prenosivim bolestima zato što su to jednokratni sterilni setovi koji se bacaju odmah posle vas, znači samo su za vas. A taj mali deo matične ćelije koji ste dali se nadoknadi za dve do tri nedelje, znači ništa ne remetite sebi svoje zdravlje – objašnjava doktorka.
Dodaje da procedura traje nekada duže od klasičnog davanja krvi jer je matičnim ćelijama potrebno da se prikupe.
Drugi način je prikupljanje iz bedrene, koje se radi u opštoj anesteziji, ali se primenjuje retko i samo ako se davalac dobrovoljno odluči na tu metodu.
Doktorka kaže da se većina pacijenata odlučuje za prvu metodu i zbog toga što nije bolna i ne oduzima mnogo vremena. Zbog toga i poziva građane da se odazovu akciji 5. decembra u Nišu i ističe da to pacijentu s druge strane bukvalno znači život.




