U poređenju sa rezultatima na parlamentarnim izborima 2022. godine, desnica je na poslednjim izborima u decembru, ako se pogleda zbirni rezultat lista sa desnog spektra – podbacila. Profesor sa Fakulteta političkih nauka, Dušan Spasojević, kaže da je desnica insistirala samo na jednom pitanju, što ne daje dobar rezultat, kao i da je toj struji teško da se istakne budući da je već na vlasti jaka stranka desnog centra koja “kontroliše agendu”.
“Srbija se dramatično pomerila u desno”, bile su reči predsednika Srbije Aleksandra Vučića nakon aprilskih izbora 2022. godine. Tada su parlamentarni status po prvi put ostvarili Zavetnici, a Dveri i Demokratska stranka Srbije (sadašnji Novi DSS) našli su se ponovo u Skupštini nakon pauze u prethodnom sazivu.
Danas, nešto više od godinu i po dana i nakon još jednih vanrednih parlamentarnih izbora, svoje mandate u Skupštini uspeo je da sačuva jedino Novi DSS. Zavetnici i Dveri, iako ujedinjeni u koalicionu listu, ovog puta ostali su ispod cenzusa. Ispod cenzusa je ostala i Narodna stranka koja je svoju desničarsku agendu i obznanila u predizbornoj kampanji, baš kao i koalicija “Dobro jutro Srbijo” čiji su deo bili Suverenisti Saše Radulovića.
Pored Novog DSS-a u Parlament je kao iznenađenje ušla lista “Mi, glas iz naroda” koju predvodi kontroverzni doktor Branimir Nestorović, a koja je zagovarala desnu agendu tokom čitave kampanje.
Vanredni profesor sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dušan Spasojević, kaže da je još uvek rano reći šta je uzrok ovog pada desnice, ali da bi odgovor mogao da leži upravo u novim snagama na političkoj sceni.
Dosta je teško procenjivati šta su uzroci u ovom trenutku, jer mi nemamo dovoljno precizna istraživanja da izmerimo tačno kako su se pomerali birači, ali jasno je da je Nestorović svojom pojavom zapravo doveo do prekompozicije biračkog tela u tom bloku, da je za sebe uzeo skoro 5% i da je racionalno pretpostaviti da je uzeo jedan deo biračkog tela Dverima i Zavetnicima – objašnjava Spasojević.
Na pitanje, da li bi lista dr Branimira Nestorovića mogla da preuzme ulogu Dveri i Zavetnika u Parlamentu, Spasojević kaže da bi to mogao da bude slučaj, međutim i da dosta zavisi od toga kako će se oni “pozicionirati”, jer je to, dodaje, “jedna labava konfederacija više individua nego neka partija ili pokret i mnogo zavisi od toga, jer oni su svi u dosta prijateljskim odnosima sa strankama vlasti”, ocenjuje on.
Kako postizborni dani prolaze, sve je više konekcija pojedinaca sa pomenute liste i vladajuće Srpske napredne stranke. I pojedini kandidati za poslanike ovog pokreta javno su optuživali svoje kolege da su povezani sa SNS, a sam Nestorović viđen je na proslavi Dana Republike Srpske kako sedi pored Aleksandra Vulina, doskorašnjeg šefa BIA i lidera Pokreta socijalista, dugogodišnjeg partnera naprednjaka.
Loši rezultati “iznudili” i ostavke
Bloku desnice od ove godine pridružila se i Narodna stranka. Međutim, loš rezultat na ovim izborima koštaće ih ne samo mesta u Parlamentu, već i dosadašnjeg lidera stranke, budući da je Vuk Jeremić podneo neopozivu ostavku na mesto predsednika nekoliko dana nakon izbora.
Spasojević kaže da loš rezultat Narodne stranke na izborima ne iznenađuje, jer je ova stranka napravila “ideološki transfer iz umerenog evroskeptičnog bloka ka antievropskom i krajnjoj desnici”, praćen podelom unutar same stranke i cepanje na dva dela.
Ostavku na mesto predsednika Dveri podneo je i Boško Obradović dok je njegova koaliciona partnerka i liderka Zavetnika MIlica Đurđević Stamenkovski pohvaljena od strane predsednika Vučića uz konstataciju “da bi voleo da je vidi u SNS-u”.
Kao jedan od mogućih uzroka ovakvog, po stranke desnice, nepovoljnog razvoja događaja, profesor Spasojević kaže da insistiranje na jednom pitanju birači ne vide uvek kao “funkcionalnu platformu”. U ovoj kampanji desnica se vrtela oko francusko-nemačkog plana i insistirala kao na “ključnom pitanju bez drugih pitanja”.
To se prosto desilo i Koštunici pre petnaestak godina, to se desilo i ovim strankama desnice 2014. godine. Dakle, ta vrsta insistiranja na jednom pitanju očigledno da nije dovoljno dobra i sigurno su oni propustili priliku za nekom vrstom integracija i koalicija što je deo birača verovatno i hteo, podseća Spasojević.
Prvi problem desnice – SNS
Govoreći o problemima desnice, profesor sa Fakulteta političkih nauka kaže da te stranke za konkurenciju imaju “jednu veliku stranku desnice sa snažnim sveobuhvatnim karakterom” – Srpsku naprednu stranku.
SNS jeste pravi prmer catch-all stranke, objašnjava Spasojević, s tim što su oni taj model, kaže, “podigli na jedan viši nivo”:
Oni zapravo unutar svoje stranke ili koalicije imaju zaista kontradiktorne stavove, ali taj prosek jeste neka umerena desnica u kulturno vrednosnim pitanjima i umerena levica u ekonomskim pitanjima. To je ono što njih drži već duže vreme na vlasti, zato što su zauzeli sve pozicije središnjeg birača, ističe profesor.
Dodaje da je ostalim strankama “teško da ih izbace sa te pozicije” upravo zato što je na vlasti velika stranka desnog centra koja, kako kaže, “kontroliše agendu i sprečava rast tema koje bi pogodovale krajnjoj desnici”.
Ima li NADE za desnicu?
Novi DSS (u koaliciji NADA) je zauzeo mnogo jasniju poziciju na nedavno završenm izborima, ističe Spasojević. Pored svoje “umerenije desne politike”, Novi DSS je uspeo da se “taktički pozicionira između vlasti i opozicije” nudeći biračima, kako kaže, “jasniju kritiku prema naprednjacima”.
NADA je najumerenija i najcentrističkija verzija tih desnih stranaka, kako po ideološkoj poziciji tako i po činjenici da je lider stranke percipiran kao jedan obrazovan stručnjak, deo neke elite i u tom smislu ne flertuje ni sa antisistemskim, niti sa populističkim kao većina drugih, kaže Spasojević.
Sa osvojenih 5,02% glasova, što je nešto više od 190 hiljada glasova, NADA je ostvarila parlamentarni status i tako odbranila rezultat koji je ostvarila i na parlamentarnim izborima prošle godine (5,54%).
Koalicija NADA je dobar izborni rezultat ostvarila i na nivou Beograda, gde je na gradskim izborima održanim u isto vreme, osvojila sedam mandata. Međutim, iako su prethodno najavili da će posle izbora učestvovati u formiranju vlasti u gradu sa koallicijom “Srbija protiv nasilja”, ove dve koalicije zajedno nemaju neophodnu većinu.
Ista stvar je i sa trenutno vladajućom koalicijom SNS – SPS, tako da je “ključ Begrada” trenutno u rukama liste dr Branimira Nestorovića. Ukoliko ova lista ne podrži ni vlast ni opoziciju, Beograđani će još jednom izaći na birališta.
Međutim, pitanje je da li će ovi rezultati ostati na snazi jer takozvana proevropska opozicija predvođena listom “Srbija protiv nasilja” koja je posle SNS ostvarila drugi najbolji rezultat, traži poništenje izbora. Brojne nepravilnosti i neregularnosti utvrdili su i domaći i strani posmatrači, pa SPN tvrdi da su izbori pokradeni.
Pre svega ukazuju na krađu u Beogradu gde je i dokumentovano dovoženje birača iz Republike Srpske, a evidentiran je i veliki broj prijavljenih na istim adresama, pa tako ima primera da u jednoj kući “živi” i više od 100 ljudi.
Protestima i štrajkovanjem glađu pokušali su pre praznika da utiču na Republičku i Gradsku izbornu komisiju u Beogradu, a dok se obraćaju međunariodnim institucijama, najavljuju i žalbu Ustavnom sudu.