Na nasilje u porodici ne reaguje se u dovoljnoj meri. Jedan od razloga je taj što ljudi ne znaju kome da se jave. Jedna od organizacija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Nišu je Centar za devojke.
„Žene koje nam se javljaju žrtve su fizičkog, ali i psihičkog i seksualnog nasilja. Razgovaramo lično, ili preko telefona, i onda zajedno sa njima idemo do Centra za socijalni rad ili do pravnika, pratimo suđenja… Uvek gledamo da ih uputimo na pojedince i organizacije koji su podjednako posvećeni ovoj temi kao i mi“, kaže Tatjana Nikolić, izvršna koordinatorka Centra za devojke.
Ako ste pretrpeli ili ste izloženi bilo kom obliku nasilja u porodici, možete se obratiti direktno policiji, Centru za socijalni rad, zdravstvenoj ustanovi, javnom tužilaštvu, sudu, sudiji za prekršaje i specijalizovanim nevladinim organizacijama, koje pružaju usluge zaštite ženama koje su preživele nasilje.
Podrška koju žrtve porodičnog nasilja mogu dobiti je različita i zavisi od vrste institucija. Nevladine organizacije edukuju i savetuju uglavnom žene ohrabrujući ih da naprave dalji korak u rešavanju problema.

„Centar za devojke održava radionice u osnovnim i srednjim školama u Nišu i Leskovcu. U više od 1800 radionica, 25.000 devojaka prošlo je našu edukaciju. Odnedavno organizujemo i forum teatre, koji mladima daju mogućnost da reaguju i da se uključe u razgovor, a nama pomažu da saznamo koliko predrasuda imaju i na šta treba obratiti posebnu pažnju. Nažalost, pored žena, sve više devojčica od 15, 16 godina prijavljuje problem. Dosta njih ostaje nakon radionica, uzima kontakt podatke i razgovara sa nama o onom sa čim se suočava“, ističe Nikolić.
Policija i sud pomažu tako što sankcionišu nasilnike i fizički ih udaljavaju od žrtava. Osobe koje trpe nasilje zaštitu mogu potražiti i u Sigurnoj kući u Nišu.
„Zvanični podaci iz ustanova koje se bave ovim problemom pokazuju da je sada znatno veći broj prijava nasilja. Novi zakon o nasilju u porodici doprineo je ohrabrivanju osoba koja trpe nasilje da to i prijave. Izricanjem hitnih mera zabrane prilaska i komunikacije nasilniku onemogućuje se manipulativno ponašanje. Bitan faktor predstavljaju i mediji i organizacije koje se bave ovim pitanjem, jer stalnim ukazivanjem da problem postoji, menjaju svest građana“, kaže Sonja Šćekić, direktorka Sigurne kuće u Nišu.
Statistika Sigurne kuće u Nišu pokazuje da je broj žrtava koje se vraćaju nasilniku znatno smanjen. Od ukupnog broja korisnica, svega 10% vratilo se nasilniku.
Mnogo veći broj štićenica vraća se u primarnu porodicu. Dobijaju više podrške od roditelja i rođaka nego što je to ranije bio slučaj.

„Saradnja sa ustanovama koje se bave ovom temom jeste neophodna. Nasilje se prijavljuje Policijskoj upravi ili Centru za socijalni rad. Ukoliko se prijavi policiji, oni nakon izlaska na teren pozivaju socijalnog radnika. On procenjuje da li je žrtvi potreban smeštaj u sigurnu kuću ili ne. Tokom boravka žrtve u sigurnoj kući stalno smo u kontaktu sa nadležnim za taj slučaj. Ukoliko se desi da nasilnik prekrši meru zabrane komunikacije, da šalje poruke žrtvi itd., kontaktiramo s policijom“, dodaje Šćekić i zaključuje da je ,,najbitnije to što u ovakvim situacijama svi nadležni delaju hitno kako bi zaštitili žrtve nasilja“.
Članovi porodice koji imaju pravo na zaštitu od nasilja su supružnici, bivši supružnici, deca, roditelji, adoptivni i tazbinski srodnici, hranitelji, lica koja žive u vanbračnoj zajednici ili istom porodičnom domaćinstvu sa nasilnikom, kao i lica koja su bila u bilo kakvoj emotivnoj ili seksualnoj vezi, imaju ili čekaju dete sa nasilnikom.
Mere zaštite od nasilja u porodici koje može izreći isključivo sud su:
- izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine, odnosno zakupa nepokretnosti;
- izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine, odnosno zakupa nepokretnosti;
- zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
- zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
- zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice.
Ove mere mogu trajati najviše godinu dana. Mogu prestati pre isteka roka ukoliko ne postoje razlozi zbog kojih su mere bile određene, ali se mogu i produžavati sve dok je to potrebno.
Ćutanje nije rešenje! Prijavi nasilje!

Policija
Hitni pozivi – 192
Prijava nasilja u porodici – 0800100600
Zdravstvena zaštita
Hitna pomoć – 194
Klinički centar Beograd – 011/3618-444; 011/3617-777
Niš – SOS telefon za Romkinje i decu žrtve nasilja
018/515-318, 0800/100-909, dostupno 24/7
Niš – Ženski istraživački centar u saradnji sa Pravnim fakultetom
018/500-278, radnim danima od 11 do 13h
Niš – Sigurna kuća – Centar za socijalni rad
018/521-210, dostupan od 8 do 16h
Niš – Centar za devojke
018/203-033, radnim danima od 12 do 16h
Vranje – SOS telefon
017/410-822, 066/410-822, radnim danima od 10 do 20h i vikendom od 17 do 20h
Vlasotince – SOS telefon
016/876-202, dostupan radnim danima od 10 do 14h i od 16 do 20h,
subotom od 10 do 13h
Leskovac – Žene za mir
016/237-300, 016/237-301, radnim danima od 10 do 14h i od 17 do 20h
066/237-302, radnim danima od 14 do 17h
Telefonske brojeve za ostale gradove u Srbiji možete naći ovde.