“Istorijska odluka za Niš”, kako je gradonačelnik Dragoslav Pavlović opisao uvođenje besplatnog prevoza od 1. jula, mogla bi da potraje svega nekoliko meseci. Da se karte za prevoz ne bi plaćale, država je obezbedila 625 miliona dinara kojima treba da se pokrije gubitak prihoda od prodaje i očuva gradski budžet. Koliko će dugo prevoz biti besplatan i da li će novac za isti biti dostupan i narednih godina – ni sam gradonačelnik ne zna. Naši sagovornici ekonomisti ukazuju da ništa nije besplatno, te da će ovu “ad hoc” odluku svi građani morati da plate, možda i više nego do sada. Podsećaju da je vlast samo nekoliko meseci ranije uvela novi sistem naplate, vredan više od 50 miliona dinara, koji prestaje da se koristi, što baca senku na iskrenost ove odluke.
Deset dana uoči jednog od najvećih protesta u istoriji Niša, obilazeći štandove na Sajmu turizma u Beogradu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će Nišlije dobiti besplatan prevoz, a osnovci udžbenike.
Tri meseca kasnije, na Svenarodnom saboru u Nišu, nabrajajući lepe vesti za Nišlije, najavio im je da će se voziti besplatno nakon Vidovdana. Potom je to potvrdio i gradonačelnik Niša Dragoslav Pavlović, a Skupština grada izglasala.
Javni gradski prevoz će biti besplatan od 1. jula za sve naše sugrađane, za sve turiste, za sve ljude koji borave u gradu Nišu. Ovo su istorijske stvari za grad Niš. Ovo se nikada do sada nije dogodilo i događa se, kao što sam rekao, upravo sada. Ne kasnije, ne naredne godine, nego ove godine sada. Izborili smo se za ono što smo govorili i prethodne godine kada smo stupali na dužnosti na kojima se nalazimo – rekao je gradonačelnik Dragoslav Pavlović.
Ipak, kako bi Nišlije i Nišlijke, ali i svi turisti koji dođu u grad, mogli besplatno da se voze, to neko mora da plati. Ove godine to će platiti svi građani koji pune državnu kasu.
Kako su nadležni objasnili – budžet za javni gradski prevoz za ovu godinu iznosio je 1,4 milijarde dinara. Nakon rebalansa je povećan i sada iznosi 2,1 milijardu dinara. Povećanje od 625 miliona dinara “dala je država”, objasnio je Pavlović, kako budžet Grada Niša ne bi trpeo, jer prihoda od karata više neće biti.

To jasno ukazuje da “besplatan prevoz” ipak nije besplatan. Iako je država sada pokrila deo troškova, nema garancije da će to činiti i narednih godina. Takođe, ne zna se ni da li će sam Grad imati para za to.
Znači besplatan prevoz počinje 1. jula na neodređeno vreme. Kroz budžet za 2026. godinu ćemo nadam se uvrstiti i imati dovoljno sredstava da takvu stvar možemo da podržimo i naredne godine. Ono što je naša želja, naša volja, da to bude na neodređeno vreme. Budžet će u narednim godinama određivati da li ćemo mi imati sredstva, kakve ćemo aproprijacije i pozicije praviti vezano za to. Tako da za 2026. godinu, u ovom trenutku je prerano da se kaže – pojasnio je gradonačelnik.
Prevoz će ubuduće plaćati i oni koji ga ne koriste
Ekonomski novinar i analitičar, urednik nedeljnika “Radar” Milan Ćulibrk, podseća na prvu lekciju iz ekonomije – nema besplatnog ručka. Zato naglašava da i u ovoj situaciji kada im se nudi “besplatan prevoz” – “ako građani ne plate na mostu, platiće na Ćupriji”.
Ono što je problem je što građane niko nije pitao šta misle. To što oni misle sada da ih to ništa ne košta, nažalost na kraju će ih koštati mnogo. Plašim se da će na kraju ukupan račun biti mnogo veći nego da svako plaća kartu za prevoz koji koristi – kaže Ćulibrk.
Ukoliko grad u narednim godinama ostane bez pomoći države, Ćulibrk upozorava da će vlast za besplatan prevoz morati da potraži novac negde drugde. To bi prema njegovim rečima najverovatnije bilo kroz povećanje drugih poreza.
Pa će onda tako, ono što nisu platili za prevoz, građani platiti kroz mnogo veći porez, na primer na imovinu, da bi se taj minus za prevoz nakrpio. Znači ne postoji ništa besplatno, ovo je bukvalno presipanje iz šupljeg u prazno – ističe naš sagovornik.

Ovakvu potencijalnu situaciju, profesor Ekonomskog fakulteta u Nišu i odbornik grupe građana “Dr Dragan Milić” Boban Stojanović takođe vidi kao problematičnu.
Glavni problem je ogroman trošak. Gubitak prihoda od prodaje karata, uz troškove goriva, plata vozača, održavanja i zamene zastarelog voznog parka, morao bi da se u potpunosti pokrije iz gradskog budžeta. To bi značilo desetine miliona evra godišnje – sredstva koja bi se morala preusmeriti sa drugih ključnih oblasti poput zdravstva, obrazovanja, infrastrukture ili kulture. Da li smo spremni da zanemarimo popravku asfalta ili bolju opremu u bolnicama zarad besplatnog autobusa za sve, uključujući i one kojima to nije neophodno? – pojašnjava Stojanović.
Poklon Nišlijama ili politički marketing?
Odluka o besplatnom prevozu nije odluka lokalne vlasti, već deo kampanje Pokreta za narod i državu, smatra Ćulibrk. Ističe da je to bio još jedan od mogućih načina kupovine glasova i “podmazivanja glasačke mašine”. Da SNS nije loše prošao na lokalnim izborima, kaže on, besplatan prevoz Nišlije ne bi dobile.

Na taj način je želeo da kupi podršku od svih. I to je sve čista politika, to sa ekonomijom nema veze – dodaje Ćulibrk.
Da je odluci o uvođenju besplatnog prevoza trebalo da prethodi precizna analiza dugoročne finansijske održivosti smatra profesor Stojanović. Ipak, to nije učinjeno jer novac za ovu namenu nije bio planiran u budžetu Grada za 2025. godinu.
Umesto toga, doneta je ad hoc politička odluka sa najvišeg nivoa vlasti koju su gradski funkcioneri rado prihvatili, verujući u obećanja da će narasle troškove pokrivati, kako oni kažu. Međutim, ni u republičkom budžetu nisu planirani takvi izdaci, pa se za ovu godinu i ovu namenu očekuje malo vise od milijarde dinara iz nenamenskih budžetskih transfera – pojašnjava on.
Milioni za validatore koji neće biti korišćeni
Samo par meseci ranije, dok ideja o besplatnom prevozu u Nišu nije bila ni na vidiku, gradska vlast je uvela novi sistem naplate karata i za to ukupno izdvojila 52 miliona dinara.
Prema ugovorima koje je Direkcija za javni prevoz dostavila novinarima Mediareform – potpisano je 4 ugovora sa firmom Bus Logic iz Požarevca.
Najvredniji se odnosio na kupovinu Softverskog modula za izdavanje pretplatnih karata, koji je plaćen skoro 28 miliona dinara.
Printscreen ugovora
Uređaji za očitavanje voznih isprava plaćeni su skoro 10 miliona dinara (9.936.960), beskontaktne kartice oko 8 miliona dinara (8.339.760), a uređaji za prodaju karata koštali su skoro 6 miliona dinara (5.798.520).

Novi sistem uveden je u februaru, ali prvih dana validatori nisu radili, putnici su svedočili o kvarovima i da su se još tada praktično besplatno vozili. Pored promene načina naplate, promenjena je i cena karata i to tako da je ona kupljena na prodajnim mestima ili preko aplikacije bila skoro duplo jeftinija nego kod vozača.
Zašto su validatori uopšte uvedeni, svega 5 meseci pre početka besplatnog prevoza, gradonačelnik kaže tako je moralo zbog ugovora koji je ranije potpisan sa prevoznicima. Reč je o ugovoru o javno-privatnom partnerstvu koji je 2020. Direkcija za javni prevoz zaključila sa Niš-ekspresom, Lastom i Strelom i koji važi do 2027. godine.
Taj ugovor je bio takav da u petoj godini trajanja ugovora moraju da se uvedu validatori i to je u skladu sa zakonom i učinjeno. Nismo želeli da kršimo zakon, uradili smo kako je pisalo – kaže gradonačelnik.

Šta će biti sa validatorima i sistemom naplate koji su građani pre samo nekoliko meseci platili skoro 445.000 evra, a čiji ugovori prema javno javno dostupnim podacima važe godinu dana, do kada je “besplatan” prevoz i najavljen, Pavlović kaže da ne zna.
Validatori u ovom trenutku možda neće biti potrebni. Niko ne kaže da li u nekom budućem trenutku možda budu potrebni – dodaje Pavlović.
Za ovoliko trošenje para, lokalna vlast, prema mišljenju Milana Ćulibrka, građanima duguje objašnjenje. Više od 50 miliona moglo je da bude potrošeno za druge namene, poput komunalne infrastrukture, za vodovod, kanalizaciju, lokalne puteve. Sve je to, prema njegovim rečima, “dostojno Nušića”.
Samo nabavka validatora je najbolji dokaz da vlast uopšte nije razmišljala o mogućnosti besplatnog prevoza. Da su jedan posto od toga razmišljali, oni ne bi raspisali tu javnu nabavku, ne bi toliko platili validatore, ne bi toliko uložili u sistem koji se neće koristiti posle dva meseca – ističe Ćulibrk.
Za jednu ovako važnu odluku, Ćulibrk kaže da je grad trebao da raspiše referendum i pita građane šta o tome misle.
Ali pitanje je samo, da li će kartu plaćati svaki putnik ili će kartu plaćati svi, čak i oni koji nikada u javni prevoz nisu ušli. Zato se takve odluke u nekim drugim državama donose na lokalnim referendumima. Građani određuju šta oni hoće, a drugo, koliko će to da ih košta i da li su spremni to da plate – zaključuje Ćulibrk.
Iako se na prvi pogled besplatna vožnja gradskim prevozom čini kao dobra stvar, na drugi čini se ipak nije tako. Pitanje je da li su građani i građanke uopšte svesni da će indirektno tu uslugu i dalje plaćati, možda i više nego kartu u autobusu.
Ekonomista Stojanović zaključuje da će prava odluka “za ili protiv besplatnog prevoza” zavisiti od uvažavanja argumenata, procene finansijske izvodljivosti na dugi rok i političke volje da se ovakav ambiciozan i skup projekat sprovede. Takođe Grupa građana čiji je član napominje da će se stanovnici drugih gradova pitati zašto su diskriminisani u odnosu na građane Beograda i Niša.