Iako je predsednik Vučić i sam “ponosno” priznao da je samostalno ušao u jedinicu intenzivne nege da obiđe pacijente iz Kočana, beogradsko Više javno tužilaštvo pola godine nakon prijave niških studenata u blokadi i dalje “prikuplja informacije” o ovom slučaju. Studentkinja niškog Pravnog ističe da su znali da se po podnetoj prijavi verovatno neće desiti ništa, ali da se borba za pravnu državu ogleda u tome koliko smo spremni da insistiramo na tome da zakon važi jednako za sve.
Krivična prijava Studenata u blokadi Pravnog fakulteta u Nišu protiv gradonačelnika Dragoslava Pavlovića i predsednika države Aleksandra Vučića prešla je dug i zamršen put.
Nakon što smo objavili podatke o tome kako su niška tužilštva odbacila deo ove krivične prijave koji se odnosi na gradonačelnika Pavlovića, stigao je i ostatak odgovora koje smo zatražili od beogradskih tužilaštava, a koji se odnose na predsednika Vučića.
Iako je predsednik “želeo da skrati postupak” te sve sam “priznao” mesecima ranije – Posebno odeljenje beogradskog Višeg javnog tužilaštva, više od pola godine prikuplja informacije o ovom slučaju. Kako su nas obavestili – u toku je “provera navoda predmetne krivične prijave kao i prikupljanje potrebnih obaveštenja”.

Kako je moguće da predsednik države u pratnji kamera i brojnih novinarskih ekipa uđe u intenzivnu negu – pitanje je koje je javnost postavljala tih dana.
Takođe, tadašnjoj listi zahteva studenata u blokadi, pridodat je još jedan – da se utvrdi ko je odgovoran za to što je predsednik države u okviru intenzivne nege zajedno sa medijskim ekipama obišao pacijente sa višestrukim opekotinama.
Niko nije hteo da me pusti, to je bila moja volja. Ne moraju nikog da jure, sam sam ušao. Ponosni Aleksandar Vučić čija je ideja bila da obnovimo Klinički centar i zato što je tako moderan, ti ljudi su imali gde da dođu. Šesti zahtev ispunjen, sam sam to uradio, sam sam kriv – rekao je Vučić početkom aprila, a prenosi N1.
Podsećanja radi, krivična prijava podneta je protiv ove dvojice funkcionera Srpske napredne stranke, jer su sredinom marta prošle godine u pratnji fotoreportera ušli u jedinice intenzivne nege u okviru Kliničkog centra u Beogradu i Vojne bolnice u Nišu.
Kako su Studenti u blokadi niškog Pravnog tada naveli u prijavi, time je načinjen niz krivičnih dela. Neka od njih odnose se na zloupotrebu službenog položaja, ugrožavanje sigurnosti, kao i neovlašćeno fotografisanje i objavljivanje sadržaja.
Loptica nadležnosti krenula je tada da se prebacuje od tužilaštva do tužilaštva. U slučaju Dragoslava Pavlovića, Više javno tužilaštvo u Nišu prijavu je dostavilo prvo svom Posebnom odeljenju za suzbijanje korupcije, a potom i Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu.
Kada je reč o Aleksandru Vučiću, tu je putanja bila nešto duža. Niško VJT je prijavu prvo prosledilo Prvom osnovom javnom tužilaštvu u Beogradu, dok je ono istu preusmerilo beogradskom Višem javnom tužilaštvu. O sudbini prijave u ovom tužilaštvu odlučivaće već pomenuto Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije.
“Da zakon važi jednako za sve”
Studentkinja Pravnog fakulteta u Nišu Lana Kocić kaže da primer postupanja nadležnih institucija po ovom pitanju “ogoljava suštinski problem sa kojim se kao društvo suočavamo – selektivnu ažurnost pravosuđa u zavisnosti od toga šta je predmet postupanja”.

Koliko su, međutim, institucije brze i efikasne kada je u pitanju zaštita aktuelne kriminalne vlasti i njenih lojalista, mogli smo da vidimo na primeru koncerta Ane Bekute u Čačku, plaćenog enormnim sredstvima iz budžeta Grada u kome građani trenutno nemaju ni stabilno snabdevanje električnom energijom. Ministar unutrašnjih poslova je već narednog dana saopštio da je identifikovano i privedeno 11 lica koja su gađala izvesnu pevačicu grudvama snega. U tom slučaju, sistem je radio besprekorno, bez zastoja, bez dilema i bez proceduralnih magli – navela je Kocić.
Ona ističe da su u trenutku podnošenja prijave bili svesni toga da je “pravosuđe u Srbiji zarobljeno”, te da je i najverovatnije da se po ovom pitanju neće preduzeti ništa. Ipak, ono što ih je motivisalo da istu podnesu jeste što taj čin vide kao oblik otpora.
Možda taj korak tada nije proizveo neposrednu promenu, ali nije ni bio namenjen tome, bio je namenjen borbi da se sistem promeni iz korena. Da institucije jednog dana ne budu brze samo kada treba štititi vlast, već dosledne kada treba štititi pravo, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Borba za pravnu državu ne meri se time koliko je krivičnih prijava odbačeno, već time koliko dugo smo spremni da insistiramo da zakon važi jednako za sve – zaključuje Kocić.
Jesmo li svi jednaki pred zakonom, ili su određeni pojedinci privilegovaniji od drugih – pitanje je koje iz godine u godinu poprima sve više retorički karakter u domaćoj javnosti.

O tome da krivične prijave protiv predstavnika vlasti moraju biti tretirane poput bilo kojih drugih koje se odnose i na “obične” građane – govori i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Nišu Ivan Ilić.
Za bilo koju krivičnu prijavu protiv bilo kog pojedinca postupanje javnog tužilaštva je potpuno isto. Javno tužilaštvo ima obavezu provere navoda. Da li postoji osnova sumnje da je izvršeno krivično delo. Osnovi sumnje su neki najniži stepen izvesnosti, odnosno uverenja da je došlo do izvršenja krivičnog dela i na osnovu rezultata te provere sprovedenih predistražnih radnji javno tužilaštvo donosi odluku – kaže Ilić.
Dodaje da postoje tri načina odlučivanja po podnetoj prijavi. Jedan se odnosi na odbacivanje iste, drugi na pokretanje istrage i krivičnog postupka i treći koji podrazumeva načelo oportuniteta.
Reagovanje po osnovu načela oportuniteta, odnosno uslovnog odlaganja krivičnog gonjenja podrazumeva da kada se ispune određeni uslovi, onda tužilaštvo može da naloži osumnjičenom da izvrši neku obavezu, nakon čega se odbacuje krivična prijava ako osumnjičeni uspešno izvrši tu obavezu – navodi Ilić.
Narastajuće nepoverenje u institucije, a posebno u one čija je glavna uloga da se staraju o poštovanju zakona, ne beleže samo brojna istraživanja i stručnjaci, već i međunarodne organizacije.
Neprimeren politički uticaj na sudove i tužilaštva u Srbiji jedan je od glavnih problema zabeleženih u prošlogodišnjem Izveštaju Evropske komisije o vladavini prava.




