Da će “pokušati” da obezbede većinu u Parlamentu za novu Vladu, a ako do toga ne dođe raspisati izbore, najnovija je poruka Aleksandra Vučića. Studenti ga i dalje ignorišu – dok pešače do Novog Sada i pripremaju novi veliki protest u Nišu ponavljaju da zahtevi nisu ispunjeni. Koje mesto u potencijalnoj predizbornoj jednačini vladajuće stranke zauzimaju studentski protesti, za koje mnogi smatraju da su postali građanski, profesor Dušan Spasojević i novinar Nemanja Rujević su u svojoj oceni saglasni – ključno.
Vlast je 3 meseca nakon pada nadstrešnice i 2 od postavljanja studentskih zahteva počela da “zvecka” još jednim vanrednim izborima. Ostavka premijera Miloša Vučevića nakon prebijanja studentkinje u Novom Sadu, ostavila je Srbiju bez Vlade i tako pitanje vanrednih izbora ponovo aktuelizovala.
S obzirom na brzinu događaja i stalne promene, situacija deluje nejasno. Ipak, šef države kaže – ustavni okviri su jasni.
U skladu sa činjenicom ko može da obezbedi većinu u Narodnom parlamentu, pokušaćemo da se obezbedi većina. Ako to bude moguće, ako ne, ići će se na izbore. A na izborima vi već znate kako to ide, kao i uvek. Narod donosi odluku, a glas naroda je glas Boga – naveo je Vučić, a prenosi Tanjug.
Većina koju SNS i njeni koalicioni partneri imaju u Parlamentu, sa ove tačke nije upitna. Kako je prošle godine konstituisan Parlament, podršku Skupštine jedino nije dobio predlog Zakona o zabrani iskopavanja litijuma, koji je inicirala opozicija. Teorija da će narodni poslanici vlasti, koji gotovo pri svakom izlaganju pohvale predsednika države, glasati u suprotnosti sa predlogom mandatara kog on odabere, ne deluje uverljivo.

Dok čekamo epilog ove dileme vlasti, novinar Nemanja Rujević kaže da je Aleksandar Vučić predočenim rokom dobio na vremenu.
Vučić je dobio par nedelja da razmisli da li da izabere novu ikebanu u Parlamentu, da li da proba da podvali narodu neku ekspertsku Vladu ili da ide na nove izbore. I ja mislim da on tu odluku još nije doneo i tek će da je donese – kaže Rujević.
Da je na pitanje hoćemo li ponovo vanredno na birališta odgovor još uvek nepoznat i neizvestan smatra i profesor Fakulteta političkih nauka Dušan Spasojević. Navodi da će na konačnu odluku vlasti uticati nekoliko faktora.
Pre svega će se meriti koliki je pritisak javnosti, kolika je podrška protestima sa jedne strane. I sa druge strane, da li postoji šansa da neka od opozicionih stranaka ipak izađe na izbore. Ukoliko pritisak bude rastao i ukoliko opozicija bude ujedinjena u ideji da se ne izlazi na takve izbore onda će oni biti manje realni – ističe Spasojević.

Izbori bez prisustva opozicije ne bi bili novost u političkom životu Srbije. 2020. godine “veći” opozicioni akteri odlučili su se za bojkot parlamentarnih izbora zbog, kako su tada naveli “loših izbornih uslova u kojima građani nemaju mogućnost da budu informisani i da glasaju slobodno i bez pritisaka”. Opozicija se u parlamentarni život vratila 2022. godine, dok se o navedenim izbornim uslovima pregovara i danas u 2025.
Spasojević navodi da bi vanredni izbori bili “neka vrste poslednje karte koju Vučić ima da pokuša da prebaci ovu krizu u institucionalnu ravan”, ali da ne vidi da bi izbori bili izlazak iz krize. Njihovo održavanje bez pristanka opozicije, navodi Spasojević, samo bi uvuklo društvo u još dublju krizu iz koje niko ne zna kako bismo mogli da izađemo.
Studentski protesti – vlastima nepoznata u jednačini
Predizborno kalkulisanje i licitacije rejtinga političkih stranaka nisu tako retke pojave. Često o tome govori i sam predsednik države koji je pre par dana rekao da je SNS na 48.7% podrške, dok je prva opoziciona stranka (ne precizirajući koja) tek na 7%.
Treba podsetiti i na predsednikovu tvrdnju s polovine januara da podrška studentskim protestima opada, posle koje su usledila još masovnija okupljanja u više od 150 gradova i opština u Srbiji.
Koje mesto u potencijalnoj predizbornoj jednačini vladajuće stranke zauzimaju studentski protesti, naši analitičari su u svojoj oceni saglasni – ključno.
Mislim da vlast kalkuliše samo kako da umiri studentski protest i da joj je to akutna stvar u ovom trenutku, ali naravno tako da razrešenje ovih studentskih zahteva nikako ne dovede do glave hobotnice. Glava partijsko-mafijaške hobotnice u Srbiji je Aleksandar Vučić. On može studentima da da pipak, da im da dva pipka, ali sebe tj. glavu ne može i neće da im da, to je jedina njegova kalkulacija – navodi Rujević.
Profesor Spasojević ističe i da je imenovanje mandatara pokušaj kupovine vremena i način da se pritisak prebaci nazad na studentske proteste, te da je njihova uloga u odlukama koje donosi vlast trenutno ogromna.
Mislim da su to ključni elementi, ta širina protesta, naročito ta širina podrške, to je ono što je važno. Mi njih zovemo studentski protesti, ali potpuno je jasno da su na ulicama hiljade ljudi od Leskovca do Subotice i da je to izašlo iz univerzitetskih okvira, te da je reč o parekselans političkoj krizi – pojašnjava Spasojević.
“Opozicija odlučila da bude apolitična”
Političari iz redova opozicije ne propuštaju priliku da gotovo svakodnevno podsete građane i građanke u Srbiji da podršavaju studentske proteste i blokade. Sa gotovo istom upornošću i druga strana se redovno ograđuje od svih političkih stranka i nevladinih organizacija – navodeći da je ova “borba” isključivo studentska u kojoj su, doduše, svi dobrodošli.
Što se tiče opozicije ona je odlučila da bude apolitična i da se krije u zavetrini studentskih protesta jer ona je dovedena u vrlo nezgodnu situaciju. Naime, njoj studentski protesti ruše rejting, paradoksalno umesto da ga dižu, jer se studenti eksplicitno i pomalo detinjasto, po meni, ograđuju od političkih partija – kaže Rujević.
Njegov utisak je da studenti kao da ne shvataju da političke promene mogu da se dese “ili ako dođe do puča ili ako dođe do revolucije, a ne vidi da su studenti uzeli puške”. Ako na kraju dođe do kakvih-takvih slobodnih izbora, dodaje, za to je potrebna neka saradnja sa opozicijom.
Formula koja se trenutno čuje iz opozicije – “prvo studentski zahtevi pa prelazna Vlada” je infantilna, jer ako se ispune studentski zahtevi i prekinu se blokade, onda će prelaznu Vladu tražiti sa kojim pritiskom? Dakle onda ne mogu da dobiju nikakvu prelaznu Vladu, nikad – naglašava Rujević.
Načelno, deo opozicije izneo je svoje stavove o prelaznoj odnosno ekspertskoj Vladi. Kako su naveli, jedini zadatak te kratkoročne Vlade bio bi da osigura održavanje fer i poštenih izbora.
Takvo rešenje i profesor Spasojević vidi kao jedino moguće sposobno da zemlju i društo “srednjoročno izvuče iz krize”.
Kada kažem da je kriza izašla sa univeziteta, mislim da mi trenutno imamo izbor za članove REM koji je propao i imamo radnu grupu za unapređenje izbornih uslova koja je takođe propala, dakle nijedan proces u ovom trenutku ne može da se završi do kraja, a to je sve što bi ta ekspertska vlada mogla da otkoči i da na neki način, ne može da napravi idealno uslove, ali da napravi koliko toliko fer i slobodne izbore – zaključuje Spasojević.
I iz inicijative “Proglas” stiže ocena da se zemlja nalazi u “najdubljoj političkoj i društvenoj krizi od 2000. godine”, te da bi jedino rešenje bilo ispunjenje svih studentskih zahteva. Formiranje nove vlade iz “redova stranke koja je prouzrokovala dramatične probleme”, kao i održavanje vanrednih izbora, kako navodi “Proglas”, samo bi pogoršalo postojeće stanje i produbilo društvenu krizu.
Sve ovo odvija se u trenutku dok studenti beogradskog Univerziteta pešače 80 km do Novog Sada, kako bi se u subotu 1. febrauara pridružili kolegama i koleginicama u blokadi tri mosta u srpskoj Atini. I dok vlast nastavlja da traži rešenje za aktuelne proteste, a opozicija prelaznu Vladu za deeskalaciju društvenih tenzija, studenti i studentkinje nastavljaju da traže odgovornost za smrt 15 ljudi.
Zato i niški studenti najavljuju da će se pridružiti kolegama u blokadi mostova u Novom Sadu, kao i da će mostove u Nišu blokirati u nedelju, 2. februara, kako bi obeležili 3 meseca od pada nadstrešnice i podsetili da njihovi zahtevi nisu ispunjeni.
