U srpskim informativnim medijima žene su u programu zastupljene sa 22%, dok je u svetu njihova zastupljenost povećana na 24 procenta. One su najmanje vidljive u vestima o politici i upravljanju, svega 14% u srpskim medijima, a 16% na svetskom nivou, pokazao je Globalni medijski monitoring projekat 2015 „Ko pravi vesti“, koji predvodi profesorka Snježana Milivojević sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Rezultati istraživanja predstavljeni su u Media i reform centru Niš nakon čega je usledio razgovor o položaju žena u medijima i rodnoj ravnopravnosti.
Ko pravi vesti u našim medijima, ko su žene i muškarci koji su u njima zastupljeni, o kojim temama govore i u kojim ulogama se pojavljuju – pitanja su na koja je ovo istraživanje pokušalo da dâ odgovor.
„Svet vesti je muški svet. Iako ima mnogo novinarki, mnogo je više prezenterki vesti, što znači da se više vrednuje njihova pojava od njihovog znanja, te je isključivanje i diskriminacija u medijima zapravo deo jednog šireg kulturnog obrasca. Žene su hendikep u informativnom svetu“, navela je profesorka Milivojević.
Istraživanje je pokazalo da su žene najmanje vidljive u temama koje su i najzastupljenije. Rodni jaz je najmanji u izveštavanju o slavnim ličnostima, umetnosti i sportu, a to je 7% svih vesti u našoj zemlji.
Uloga i funkcija u medijima i vestima
Ženska populacija pak nije samo manjina u medijima, već su i njihove uloge i funkcije manje raznovrsne. Prema podacima istraživanja, u samo 26% vesti one su subjekti vesti, odnosno pojavljuju se kao glavne akterke, i to najčešće kao političarke (40%), što je opet četiri puta manje nego muškaraca.
Žene su uglavnom zastupljene u vestima kao slučajne prolaznice (očevitkinje), laici ili predstavnice glasa javnosti, i tada svega 30-40%.
Samo u pet profesionalnih uloga one su prisutnije od muškaraca: supruge, seksualne radnice, negovateljice, studentkinje / mlade devojke i poznate ličnosti.
„Ženâ u medijima nema u ulozi ekspertkinja, odnosno u ulogama koje definišu vesti. Ekspertkinje su u našim vestima zastupljene svega 7%, što je najmanje od svih zemalja obuhvaćenih istraživanjem“, kaže profesorka Milivojević.
Kada je reč o ženama koje rade u medijima, u našim medijskim industrijama je više reporterki i novinarki nego urednica i vlasnica, podaci su istraživanja. Žene su manje zastupljene i u regulatornim telima i upravnim odborima medija, pokazuju podaci.
„U našim medijima možemo primetiti tri procesa simboličkog nipodaštavanja žena, a to su trivijalizacija, objektifikacija i glamurizacija ženske pojavnosti“, objasnila je prof. dr Snježana Milivojević.
Novi mediji – stara mizoginija
Slični trendovi važe i u novim, digitalnim medijima, pokazalo je istraživanje. Žene se i u ovim medijima isključivo targetiraju na rodnoj osnovi, što pokazuje da su novi mediji ujedno i novi načini isključivanja žena.
„Većina onlajn medija ne potpisuje novinare i novinarke, što je dovelo do tzv. rodnog slepila i anonimnosti koji svakako ne znače rodnu ravnopravnost. To što se ne vidi da li je novinar ili novinarka, ne znači da je ravnopravnost ispoštovana“, navela je profesorka Milivojević. „Uprkos svim demokratskim očekivanjima od digitalnih medija, izgleda da se neki stari obrasci prenose u taj novi medjski svet“, dodala je ona.
U istraživanju se navodi i pojam sajber seksizam ‒ veliki broj negativnih komentara i agresivnog ponašanja na mrežama isključivo vezanih za žene. „I novinari su izloženi negativnim komentarima, ali nikad zbog toga što su muškarci. To je sada alarmantna pojava, koja nije samo izraz mizoginije već ozbiljan problem, koji ugrožava slobodu izražavanja“, naglasila je profesorka Milivojević.
Šta kažu stručnjaci?
Nakon predstavljanja rezultata istraživanja održana je i tribina o ulozi medija u postizanju rodne ravnopravnosti, kao i razgovor o rodu i medijima u Srbiji, posebno u lokalnoj sredini.
„Zastupljenost žena u medijima može se uporediti sa zastupljenošću građana u medijima. Čak i kada su bitni događaji u fokusu, građani se pitaju o trivijalnim stvarima za irelevantne teme“, rekao je direktor Media i reform centra Mladen Velojić, moderator tribine.
Svoja mišljenja o rodnoj ravnopravnosti u medijima izneli su profesorka Pravnog fakulteta u Nišu Natalija Žunić, novinarka i suvlasnica City radija Ivana Petrović, direktorka i glavna i odgovorna urednica televizije Zona plus Slađana Ostojić, novinar i asistent na Departmanu za novinarstvo Filozofskog fakulteta u Nišu Velibor Petković, Marija Stojanović, koordinatorka Centra za devojke, i Maja Kamenov iz Centra za razvoj civilnih resursa.
„Mediji kod nas konstruišu i rekonstruišu stvarnost, a žene su u tim istim medijima nevidljive”, navela je profesorka Žunić. „Naše društvo je par excellence rodno neravnopravno društvo sa mizogenom kulturom. Postoje pravni standardi regulacije onoga šta se objavljuje u medijima, uključujući i pitanje rodne ravnopravnosti, ali mi ih ne primenjujemo“, naglasila je prof. dr Natalija Žunić.
„Diskriminatorsko izveštavanje o ženama je tema o kojoj se mora javno govoriti. One se pojavljuju u rubrikama crne hronike na sraman način. Mnogo primera pokazuje besramno ponašanje novinara i medija kada izveštava o ženama“, rekla je novinarka Ivana Petrović. Ona je objasnila da žene čine dobar deo upravljačke strukture radio-stanica i istakla da su trenutno najmoćnije osobe u radijskom svetu upravo žene.
O ohrabrujućem broju žena na televiziji i u programu govorila je direktorka TV Zona plus Slađana Ostojić.
„Televiziju Zona plus vode žene. Takva struktura podrazumeva da su one više uključene u naš program. Međutim, često se dešava da žene iz profesija u kojima dominiraju muškarci često oklevaju da gostuju na našoj televiziji“, rekla je Slađana Ostojić. „Problematičan je i taj preovlađujući stav o ženama u medijima, a to je da smo avanturistkinje, lakomislene, da trčimo sa raznim muškarcima na razna mesta. Kada muškarci to rade, oni su veliki novinari istraživači“, dodala je glavna i odgovorna urednica uz citiranje novinarke Tamare Skrozze: „Kada muškarci novinari ostare, oni su bardovi novinarstva, a kada novinarke ostare, one su babe“.
Ustaljenim pitanjem ‒ da li muškarci uopšte mogu da govore o položaju žena, počeo je svoje izlaganje Velibor Petković. „Žene koje su na visokim pozicijama počinju da koriste muški princip, preuzimaju mušku matricu izveštavanja. I tada ta vest postaje taj vest! Takav način razmišljanja je ubitačan. Ukoliko ste ravnopravni, onda se muškarcima čini da ta ravnopravnost nije u redu, pa se tumači kao favorizovanje žena. Vrlo je važno još u ranom detinjstvu učiti o ravnopravnosti, a to znači da i u porodici mora biti potpune rodne ravnopravnosti“, objasnio je on.
Nijedan muškarac nije čistačica ili stjuardesa
Na tribini je bilo reči i o rodno senzitivnom jeziku, njegovoj upotrebi i zastupljenosti u medijima.
„Rodno senzitivni jezik malo je zastupljen, a veoma bitan zbog prepoznatljivosti žena. I dalje muški rod koristimo kao objektivan, što žene čini nevidljivim“, objasnila je Marija Stojanović. Ona je rekla da ne postoji univerzalna reč za neke ženske profesije, navodeći primer da nije bitno reći sutkinja ili sudinica, već je bitno težiti ka uvođenju tih termina. Ipak, manji su problemi kada treba napraviti mušku reč za neku koja je standardna u ženskom rodu, pa „nijedan muškarac nije čistačica ili stjuardesa“, nadovezala se profesorka Snježana Milivojević.
Kao jedno od mogućih rešenja rodne neravnopravnosti, Maja Kamenov iz Centra za razvoj civilnih resursa pomenula je implementaciju rezolucije 1325 Saveta bezbednosti koja se upravo bavi pitanjima rodne ravnopravnosti i uključivanjem žena u donošenje važnih odluka.
„Profesionalni standardi u novinarstvu, odnosi moći u medijskoj industriji, i kulturni i politički kontekst svake zajednice predstavljaju tri nivoa pregovora kojima se redifinišu mediji“, navela je profesorka Snježana Milivojević kao jedan od zaključaka tribine.
Globalni medijski monitoring projekat jeste najduže i najobimnije svetsko istraživanje o rodu u medijima. Počelo je 1995. kada su istraživači volonteri u 71 zemlji širom sveta posmatrali prisustvo žena u svojim nacionalnim radijskim, televizijskim i štampanim vestima. Peti Globalni medijski monitoring projekat sproveden je 25. marta 2015. u 114 zemalja, a obuhvatio je preko 2000 medija. U Srbiji je istraživanjem obuhvaćeno 18 informativnih medija, uključujući i njihove sajtove i naloge na društvenim mrežama. Predstavljanje rezultata istraživanja u Srbiji organizuje Misija OEBS.