Koliko je važno informisanje građana o izbornom sistemu? Zašto je važno da znamo koga biramo? Zašto 96 opština u Srbiji nema svog predstavnika u parlamentu? Ako želite da promenite nešto – kome da se obratite?
Na ova i još mnoga pitanja pokušavaju da odgovore Nacionalna koalicija za decentralizaciju, Srbija u pokretu i Media & reform centar Niš kroz kampanju Biram koga biram. Da bi se građani podsetili da je moć u njihovom glasu i uključili u proces donošenja odluka, Srbija u pokretu i umetnička trupa Zijaha Sokolovića osmislili su predstavu Demokratija, koju autorski potpisuje Zijah Sokolović.
Predstava se igrala u Zaječaru, Boru, Majdanpeku, Nišu, Vranju, Zrenjaninu, Novom Sadu, a 8. novembra će biti odigrana u Beogradu.
O demokratiji kao društvenom uređenju i političkom pojmu, ali i samoj predstavi razgovarali smo sa glavnim glumcem i autorom predstave Zijahom Sokolovićem.
Koliko je pozorište danas neka vrsta institucije koja informiše ljude o društvenim sistemima?
Zijah Sokolović: Pozorište, trenutno, stoji u sjeni televizije, telefona, industrijske globalne i korporativne sile, stoji, ali diše!! Znači živi ili pokazuje znake života! Ja sam u Austriji napravio The/Arto projekat, gdje se pomoću glume i glumaca u formi pozorišne predstave mladi i odrasli ljudi informišu o društvenim stanjima i problemima sa kojima se susreću u svom odrastanju i životu. To su predstave Droga o prevenciji narkotika, Nasilje – za nasilje nema opravdanja, predstava o porodičnom nasilju prema djevojčicama i ženama, i za tu predstavu, u konkurenciji 38 zemalja Evropske unije, dobili smo Zlatni vijenac kao najbolji evropski projekt u prevenciji nasilja. Tada sam postao ambasador dobre volje UNDP-a.
Evo, tradicija se nastavlja i sada sam napravio predstavu u demokratiji. Uporan sam. U svojoj raznovrsnosti postoji i pozorišna forma, koja može i mora da informiše gledaoce o njihovoj stvarnosti.
Srbija je demokratski uređena zemlja, ali zašto su ljudi postali nezainteresovani?
Zijah Sokolović: Možda zato što su za svog života već doživjeli promjene društvenog sistema, pa su umorni i nemaju snagu niti volju. Možda njihova djeca, koja ih gledaju, pokrenu promjene, ako misle da su potrebne, ali, opet, moraju imati minimum političke i građanske svijesti i znanja.
Predstava govori o vlasti naroda (demokratiji). Po Vašem mišljenju, koja je prava definicija demokratije?
Zijah Sokolović: Teško je odrediti u kojoj je mjeri neko društvo demokratsko, jer svako društvo osnovne elemente demokratije izgrađuje prema svojim mogućnostima i shvatanjima, ali postoji nekoliko ključnih elemenata poput vladavine većine i prava manjine, vladavine prava, poštovanje ljudskih prava, slobodni i pošteni izbori… Definicija demokratije se od 18. vijeka, poslije Francuske buržoaske revolucije i američkog građanskog rata, pa do današnjih dana mijenjala, ali modernu demokratiju bismo mogli definisati kao sistem vlasti u kojem konačna politička moć ili suverenitet pripadaju narodu direktno ili putem izabranih predstavnika.
U predstavi govorite o manjkavosti postojećeg sistema (ljudi se ne obrazuju dovoljno, postaju nezainteresovani), kao i da ga je potrebno promeniti. Odakle biste počeli sa promenama?
Zijah Sokolović: Naša pozorišna predstava samo govori o istorijskom procesu, koji je čovječanstvo doveo do društvenog uređenja, koji je ujedinio njegove ideale, a to je demokratija. Ne kritikujemo nijednu potičku opciju niti trenutno društveno uređenje, mi samo govorimo u predstavi da demokratija nije definitivno stanje, nego je podložna promjenama, ukoliko građani, tj. civili to žele. Svaka društvena promjena traži vrijeme i strpljivost i građana i vlasti, ali u željama za bilo kakvom promjenom, građani moraju biti informisani o formama demokratskog donošenja odluka i o samom funkcionisanju demokratije i o oblicima moguće uspostavljene demokratije. Znači, građani moraju biti obrazovani! Bez znanja, nemoguće je uspostavljati bilo kakav demokratski sistem.
Predstava Demokratija izvedena je u osam gradova širom Srbije. Glumci u ovoj predstavi Zijah Sokolović i Dražen Šivak ni brojnu nišku publiku nisu ostavili ravnodušnom. Na izuzetno kreativan način su, uz malo smeha, mnogo emocija i poznatih dramskih dela, prikazali početak demokratije i njen razvoj, ali i potvrdili da pozorište jeste jedan vid medija i da je moguće informisati narod kroz pozorišnu predstavu.
Edukativni teatar, kako Zijah Sokoloić naziva ovaj vid predstave, pokreće diskusije o značaju svakog pojedinačnog glasa u demokratskom društvu.
Nakon izvođenja predstave publika je imala priliku da porazgovara sa glumcima i organizatorima, što je ovaj komad učinio još upečatljivijim i interesantnijim, jer su građani mogli da postave pitanja na koje ih je podstaklo pozorišno delo ili da iznesu svoje viđenje uloge svakog građanina u društvu, u tome ko i kako predstavlja svakog od nas.
