„Građani, da bi mogli da zaključe da li je reč o korupciji ili o normalnom postupanju – moraju da probaju da saznaju šta su njihova prava. Te informacije često se mogu naći na internet sajtovima ili u nekim propisima ili šalter salama, ali one često nisu dovoljno precizne, pa građani uvek kad imaju sumnju – treba da se posavetuju“, kaže programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić.
Korupcija je veliki društveni problem, a jedno od važnih pitanja i prvi korak u borbi protiv nje jeste kako je prepoznati. Nevladine organizacije koje pružaju pravnu pomoć ili se bave konkretno korupcijom, poput Transparentnosti, saveznik su građanima i prva stanica gde mogu da se obrate ukoliko sumnjaju na korupciju.
Ipak, kafa za doktorku, čokolada za medicinske tehničare ili znak pažnje za nekog iz opštine ne moraju nužno biti korupcija. Nenadić navodi da je to deo običajnih normi koje su raširene u našoj zemlji.
„Nije problem kad neko želi da izrazi zahvalnost zbog uspešno obavljenog posla. Problem je ukoliko ona druga strana računa da će takav dar dobiti, a ako ne dobije – u nekoj sledećoj situaciji tu uslugu uskrati“.
Šta je antikorupcijski plan i možemo li do društva bez korupcije?
Podela vlasti, kontrola i ravnoteža između raznih državnih organa, kao i veće učešće građana u kreiranju odluka preduslovi su da u demokratskim društvima ne dođe do slučajeva korupcije, navodi naš sagovornik. Nenadić kaže da se dosta uradilo nakon demokratskih promena 2000. godine, ali da postoje negativni trendovi u našoj zemlji, naročito kada je reč o zakonima. Sa druge strane, položaj nezavisnih državnih organa koji primenjuju antikorupcijske zakone sve je lošiji.
„Veliko je pitanje na koji način će se stvari odvijati u budućnosti: hoće li neki dobri rezultati zaista i opstati“, zaključuje Nenadić.




