,,Vest o početku vanrednog stanja došla je do mene iznenada – samo sam pored lifta u studentskom domu videla papir na kome je pisalo da moramo da izađemo iz doma zbog epidemije. Kada sam videla ljude kako s gomilom stvari idu ka autobuskoj stanici i prepun autobus, koji je mirisao na alkohol i sredstva za dezinfekciju ruku, shvatila sam šta to znači. Rešila sam da to univerzalno značenje reči izolacija pretvorim u kvalitetno iskorišćeno vreme“, započinje razgovor sa nama Anđela Marković, studentkinja albanologije Filološkog fakuleta u Beogradu, pričajući kako su krenuli njeni dani u izolaciji jer su distanca i ostanak kod kuće glavne preporuke struke za suzbijanje koronavirusa.
Ona kaže da je ovo vanredno stanje donekle i dobro za nju, jer sada ima vremena da pročita sve knjige, koje su je čekale na polici u rodnom gradu.

„Osim čitanja, napokon sam mogla da se upišem na dugo odlagani nastavak kursa španskog, da iskoristim vreme na usavršavanje tog jezika kroz filmove, serije i knjige koje su sad bile dostupne u elektronskoj biblioteci, da se pozabavim i upoznavanjem naše kulture i odgledam sve predstave koje postavljaju naša najbolja pozorišta. Dobila sam vreme da pišem tekstove o temama koje me zanimaju i da saznajem mnogo više o njima. Pošto sam student albanskog jezika i želim da se bavim prevođenjem, dobila sam vreme da se više posvetim usvajanju pravne terminologije, čitanju zakona i upoznavanju sa sudskom organizacijom. Počela sam mnogo više da se bavim istorijom naših naroda i da nalazim u njoj mnoge zajedničke vrednosti i ciljeve, da čitam o kulturi i izgrađujem sopstveni sud o sadašnjem stanju“, priča Markovićeva i dodaje da je dobro da su se mnoge insituticije pridružile akciji #OstaniteKodKuće i učinile da mladi imaju dostupne sadržaje za koje inače ne bi imali vremena ili drugih mogućnosti. „Mislim da je ovo neočekivano slobodno vreme došlo kao poručeno i da ga treba iskoristiti što kvalitetnije i najviše za rad na sebi“, poručuje Markovićeva.
Vanredno stanje i policijski čas teško padaju mnogima, ali možda najteže mladima, koji su navikli da budu u pokretu i čiji je dan ispunjen delom obavezama, a pretežno druženjem. Upravo je aktivnosti sa društvom Aleksandra Žugić, apsolventkinja arhitekture, zamenila šetnjama sa psom i porodicom.
Kako kaže, vreme kod kuće čini čuda, pa svakim danom ustaje sve kasnije i kasnije.
Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić Foto: Aleksandra Žugić
„Ujutru prvo izlazimo napolje sa mojim psom Dobijem. Kada prođu te rutinske stvari i Dobi uđe u kuću, uzmem sav svoj pribor za crtanje i tu magija počinje. Tempere, vodene boje, bojice, flomasteri… razne ideje kojima se ubije bar 3-4 sata. Dok traje karantin, obično slikam prirodu i sve mora da bude šareno, jer kad bi me pitali koja mi je omiljena boja, rekla bih ŠARENA“.

Osim štafelaja i šetnje sa psom, Aleksandrin dan ispunjava i tablić sa ocem, zatim serija i poneki film. Kako joj je ostalo još nekoliko ispita do kraja fakulteta, posvećena je i svom završnom radu – enterijeru kuće, za koji, kaže, treba dosta vremena, a sada ga ima dovoljno. Aleksandra je naslikala više od desetak radova za vreme karantina, dok motivaciju za učenjem i slikanjem pronalazi u prirodi i životinjama.
Fizička ograničenost ne mora biti prepreka da saznamo i postignemo nešto novo, ili nešto više. Na portalu Digitalna solidarnost mogu se naći informacije o besplatnim platformama za učenje na daljinu, rad od kuće, kao i o besplatnim knjigama, kursevima, muzici, filmovima i drugim edukativnim i sadržajima kojima bi mladi kvalitetno ispunili vreme kod kuće.