Kako da mediji, pogotovo lokalni, rade u javnom interesu i budu nezavisni od uticaja, a istovremeno finansijski održivi, pitanje je koje nameće novo digitalno okruženje. Upravo je stvaranje sistema u kom će mediji moći ovako da funkcionišu jedan od ključnih ciljeva koje razvija novi IREX program. Evan Trač, direktor ovog programa u Srbiji, stava je da medijima treba omogućiti samoodrživost, a ne preživljavanje.
„Mi ne podržavamo kreiranje medijskog sadržaja i promenu organizacione strukture medija, kao što je ranije bila praksa, već smo fokusirani na to kakvo je okruženje u kome mediji rade i kako možemo da im pomognemo da se adaptiraju, damo im šansu da postanu nezavisni, odnosno da funkcionišu bez internacionalnih donacija ili bez sufinansiranja od lokalne vlasti“.
Kako kaže Trač, IREX se bavi razvojem biznis modela koji će podrazumevati poboljšanje medijskog sadržaja kako bi odgovarao potrebama publike, kao i korišćenje tehnika i alata koji medijima daju šansu da dođu do novih izvora prihoda. Dakle, promenjen je fokus, otud i nove vrste podrške, među kojima je i ona Asocijaciji onlajn medija (AOM), koja će dalje pomoći kolegama da se snađu u novim uslovima na zahtevnom tržištu.
Nema univerzalnog recepta za uspeh
„Mnogi istaknuti medijski članci postavljaju pitanje da li su digitalni mediji uopšte održivi, ima li biznis modela koji može da ‘radi’? Ovo je globalni problem, a u Srbiji ima i svojih specifičnosti. Da budemo iskreni, ne znamo ima li savršenog načina za funkcionisanje nezavisnih medija u budućnosti. Ne znamo, jer se okruženje menja brzo, tehnologija takođe, kao i očekivanja publike“, kaže Trač, i navodi primer da su ljudi pre nekoliko godina potpuno drugačije razmišljali o Guglu i Fejsbuku nego sada.
„Imamo GDPR (General Data Protection Regulation) situaciju, i ljude koji razumeju da su im lični podaci u riziku, kao i da mediji od tih podataka zarađuju. Medijsko okruženje konstantno se menja. Mi želimo da eksperimentišemo različitim načinima kojima može da se pristupi današnjem medijskom tržištu – da li su to podkasti, aplikacije, da li je to direktno reklamiranje, koji su modeli pretplate, crowdfunding, tj. grupno finansiranje, ili sve zajedno, odnosno kombinacija navedenih modela? Zaista pokušavamo da nađemo odgovor na ovo pitanje. Probaćemo sve i videti šta najbolje funkcioniše“.
Treba osluškivati potrebe publike
Ne postoji univerzalni recept ni način na koji mediji mogu da postanu samoodrživi i konkurentni.
„Ukoliko pogledate medijsko tržište u Evropi i u SAD, mediji usmereni ka sasvim maloj, ali odanoj publici nekada imaju veoma dobar i održiv biznis model. Ljudima je stalo do konkretnog medija, verni su i podržavaju ga grupnim finansiranjem, sponzorstvom ili reklamiranjem“, kaže Trač.
On preporučuje da, u zavisnosti od konteksta u kojem neko pokušava da razvije određeni biznis model, treba da identifikuje publiku i njene potrebe.
„Publiku ne treba privlačiti klik-bejt naslovima, već onim do čega je njoj zaista stalo. Ključno je shvatiti koje su informacije publici potrebne i pružiti ih na prijemčiv način. Na primer, pokušavamo da razumemo različite načine elektronskog plaćanja u Srbiji koje su mediji nedovoljno istražili i iskoristili. Da li je reč o grupnom finansiranju, sponzorisanju, pay wall-u, ili kombinovanom modelu, da li medijska kuća treba da prodaje majice i šolje u isto vreme, da li je potrebno da imamo različite načine zarade? Odgovor je – sve od navedenog i svaki medij mora da pronađe onaj model koji baš njemu specifično odgovara“, savetuje Trač i dodaje da je krajnja linija oslanjanje na sufinansiranje i inostrane grantove, ali da to nije održivo na duže staze.
Kod nas je najzastupljenije oslanjanje na strane i domaće fondove. Međutim, važno je pomenuti da, ukoliko se izuzme javni servis, koji uzima veliki deo medijskog kolača, u kontekstu sufinansiranja drugima ne preostaje mnogo od medijskog tržišta (tek oko 10 posto). Internacionalni fondovi pak čine oko jedan posto sveukupnog medijskog tržišta.
Trač savetuje da treba istražiti različite biznis modele. Poručuje da neće svi uspeti, ali da ih treba isprobati, jer drugačije mediji neće moći da funkcionišu, niti da postanu samoodrživi.
Pročitajte i:
“Publika je partner, a ne inventar koji se prodaje agencijama”
Lični podaci – nafta digitalnog doba