Student iz Niša Dimitrije Dimić je nakon 54 dana provedenih u kućnom pritvoru, pušten da se brani sa slobode. Osumnjičen je za “nasilno rušenje ustavnog poretka”, ali tvrdi da nikakvih elemenata za takvo krivično delo nema. Ono što je doživeo opisuje kao “težak šamar građanskoj svesti i ljubavi prema otadžbini”, ali ističe da od borbe neće odustati, uz poruku da još nije kraj, ali jesta “početak kraja”.
Dimitrije je od početka studentske borbe na ulici, ali to nije prva u kojoj javno učestvuje, jer je pre dve godine štrajkovao glađu ispred Predsedništva kada su bili aktuelni protesti “Srbija protiv nasilja”.
Nakon velikog Vidovdanskog protesta u Beogradu je sa još sedmoro kolega uhapšen zbog sumnje da je pripremao “nasilnu promenu ustavnog poretka”.
U kućnom pritvoru je proveo 54 dana, a nakon puštanja da se brani sa slobode govorio je za Mediareform.
Doživeo sam ovo kao jedan težak šamar mojoj građanskoj svesti i ljubavi prema otadžbini – kaže Dimitrije.
Priseća se da je dan nakon protesta u Beogradu uhapšen sa sedmoro kolega i zadržan 48 sati, a da su ih potom prebacili u podrum Palate pravde, gde je bilo još dvadesetak uhapšenih zbog “nasilničkog ponašanja” na protestu.
Samo što smo mi bili “teroristi”. Težak je osećaj da mene neko tamo tereti za terorizam, iako ja dajem sve od sebe i da smirim tenzije i da smirim ljude, da to bude “mirna tranzicija moći”. Dosta teško mi je palo i na psihu i na sve, jer tretiraju te kao najgoreg kriminalca, iako ništa nisi uradio, faktički ništa nismo uradili – ističe Dimić.
Iako je njemu i njegovom kolegi Luki Stevanoviću iz Kragujevca prvobitno bio određen pritvor, nakon uložene žalbe mera je preinačena u kućni pritvor.
Ističe da mu je život sa nanogvicom teško pao, jer je samo sat vremena dnevno mogao da provede van kuće.
Veoma teško mi je padalo i na psihu i na dušu. Šta god da se desi, kako god da se desi, nema izlaženja osim tih sat vremena. To mi je bilo baš onako teško. Ali onda s druge strane kad pogledam jedan moj dobar prijatelj Lazar Dinić, koji je student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, bio je dva meseca u zatvoru na Klisi i onda je 5 meseci proveo u kućnom pritvoru. On faktički od 15. marta nije na slobodi i onda kao nemam ja za šta da se žalim, mojim prijateljima je mnogo teže. Jedan rolerkoster emocija i i svega, stvarno je neverovatno, neopisivo – ističe Dimitrije.
Smatra da je to što se tereti za “rušenje države” – “klasična politička optužba i montirani politički proces” i tvrdi da za to nema nikakvih dokaza. Pritisaka ipak, kako kaže, ima i sada kada je na slobodi.
Maltretiranje klasično, da ne izlazimo na ulice, da ne budemo aktivni na protestima, da se ne pojavljujemo uopšte ni pred kamerama, ni pred medijima, da uopšte ne učestvujemo u u promenama. To je njihov cilj glavni i vidim da sad idu na kvantitet više nego za kvalitet – dodaje Dimić.
Dimić dodaje da suđenje još nije zakazano i da ne znaju kada će i da li će ga uopšte biti, jer sudija može da odbije optužni predlog Višeg javnog tužilaštva. Veruje da za to postoji mogućnost, jer za krivično delo za koje se terete niko ne ispunjava kriterijume.
Kakav god epilog bio, Nišlija ističe da od borbe ne odustaje i da je jedva čekao da se pridruži svojim kolegama na ulici.
I jedva čekam da pešačim do Novog Sada, a koliko znam čak i Nišlije organizuju neku vrstu puta do Novog Sada, ne znam tačno odakle se kreće, ali znam da se ide peške, a biće i niških protesta sigurno. Mislim generalno da će biti još puno, puno protesta. To je onaj stari citat – “da ovo nije kraj, ovo je početak kraja” – zaključuje Dimitrije.
Šta će Dimitrijeva i priča drugih pritvorenih studenata značiti za budućnost studentskih protesta – biće verovatno jasnije nakon godišnjice od tragedije u Novom Sadu 1. novembra i velikog protesta koji se priprema u ovom gradu.
*Tekst je izmenjen u delu koji se odnosi na vreme provedeno u pritvoru i kućnom pritvoru.
View this post on Instagram




