Skoro 12km dug biciklistički i pešački koridor niškog keja koji bi se prostirao od Medoševca do Niške Banje, ideja je Skopljanke Bojane koja je odnedavno i žiteljka Niša. Inicijativa ove urbanistkinje ima za cilj da divlje staze na obali Nišavskog keja pretvori u uređen i inkluzivan prostor, ne samo za pešake i bicikliste već i za roditelje sa dečijim kolicima, kao i osobe sa smetnjama u kretanju. Ideja je još uvek u početnoj fazi, a Bojana poziva sve one koji dele njenu viziju da joj se pridruže.

Improvizovane zemljane staze i bedemi zarasli u travu predstavljaju realnost niškog keja. Ova trasa duž Nišave, iako uglavnom mesto za beg od gradske vreve i saobraćajne gužve, često nije dostupna svima. Od roditelja sa dečijim kolicima i ljudi sa smetnjama u kretanju kojima pristup ovom delu grada deluje kao nemoguća misija, pa do starijih pešaka i biciklista koji dovde pronalaze put uz malo muke – nišavski kej predstavlja mesto neiskorišćenog potencijala.
Ovakav utisak stekla je i Bojana Palifrovska, Skopljanka koja odnedavno živi u Nišu. Po struci urbanistkinja, Bojana ističe da je ranije kao turistkinja u Nišu drugačije gledala na kej, nego danas kao žiteljka ovog grada.
Kao turista uopšte ne primećujete te smetnje u kretanju. Nekako na kej gledate kao na alternativnu i prirodnu stazu kojom možete da se krećete bez problema, ne primećujete te negativne stvari. Ali kada krenete da živite ovde, shvatite da vam treba vremena da isplanirate trasu, da ne pada kiša, nije prejako sunce – kaže Palifrovska.
Takvo iskustvo bilo je presudno da, dodaje Bojana, pokrene inicijativu “Nišavski biciklistički koridor” čija bi realizacija pomogla da kej u gradu postane pristupačniji, uređeniji i primarna staza kretanja pešacima i biciklistima.

Inicijativa Nišavski Biciklistički Koridor zamišljena je kao kontinuirana trasa duž Nišave, približne dužine 11–12 kilometara, od Medoševca do Niške Banje (…) Duž tog koridora predviđeno je postepeno uvođenje biciklističke staze, tartan staze za trčanje i rekreaciju, obnova postojećih zona za vežbanje na otvorenom, kao i obezbeđivanje rampi i stepeništa kod mostova radi bolje pristupačnosti – navodi Palifrovska.
Osim što bi kej time postao funkcionalniji i lepši, rampe i stepeništa doprinela bi i većoj inkluzivnosti prostora. Kako autorka ove ideje ističe, jedan od ciljeva jeste upravo da smanji prostorne barijere za roditelje sa kolicima, starije osobe, decu, rekreativce, osobe sa invaliditetom, bicikliste i pešake.
Bojana naglašava da ova inicijativa istovremeno teži očuvanju i revitalizaciji zelenila, postojećih drvoreda i senki kao i unapređenju mikroklime javnog prostora. Cilj inicijative je da se minimalnim intervencijama utiče na prostor, bez narušavanja prirodnog konteksta i okruženja.
Koliko je inicijativa izvodljiva?

Bojana ističe da se kao urbanistkinja više od osam godina bavi urbanim planiranjem, prostornim politikama i mobilnošću. Sa svojom platformom “Esquina Urbana” teži da ljudima prikaže kako gradovi, prostorna rešenja i urbane politike direktno utiču na kvalitet svakodnevnog života, zdravlje i psihu ljudi.
Inspiraciju za inicijativu “Nišavski biciklistički koridor” pronašla je, kako kaže, upravo u svom rodnom gradu Skoplju, gde je sličan projekat već realizovan.
Nisam mogla da ne primetim snažnu sličnost između keja Vardara u Skoplju i keja Nišave u Nišu, kako u materijalnosti, tako i u samom projektantskom jeziku prostora. To me je podstaklo da istražim više, nakon čega sam došla do podatka da su oba keja realizovana po projektnim rešenjima makedonskog arhitekte i urbaniste Rafaila Vlčevskog. Ta činjenica dodatno potvrđuje da Niš već poseduje vredno urbanističko nasleđe koje ne treba izmišljati iznova, već pažljivo nadograditi u skladu sa savremenim potrebama grada – ističe Palifrovska.
Da je ideja naišla na pozitivan prijem kod građana uverila se i ona. Ističe da je u anketi koju je sprovela na društvenim mrežama, veliki broj njih ukazao upravo na probleme koje mapira i sma inicijativa, poput nedostatka zelenila i loše povezanosti gorjeg i donjeg bedema keja.
Ukoliko bi se Bojanina inicijativa na kraju realizovala, nesporno je da bi za to bilo potrebno dosta novca. Međutim, ona naglašava da postoje i drugi izvori finansiranja koji bi mogli biti uključeni, kao što je bio slučaj i sa vardarskim kejem u Skoplju.
U to su bili uključeni, ne samo grad, već i drugi evropski fondovi i ostali načini finansiranja. Na kraju krajeva, ako je želja ljudi da se ovaj kej sredi onda ne bi trebalo da se odstupa od toga, jer ovo je za njih – smatra naša sagovornica.
Bojana navodi da je krajnji cilj ove inicijative da se ona isporuči gradskim institucijama. Do tada radi se na mapiranju koridora kretanja i formiranja tima ljudi koji dele Bojaninu viziju da niški kej može i treba da bude lepši i uređeniji.
View this post on Instagram




