Bela tabla, na njoj ispisano vreme dolaska autobusa i “domaćin” koji ručno koriguje satnicu – ovako je danas izgledalo autobusko stajalište na Trgu kralja Aleksandra. Ovo je bio performans kojim je aktivista Miloš Bošković želeo da iskaže kritike na račun trenutnog stanja javnog prevoza u gradu i pokaže da nam “digitalizacija nije ni potrebna”
Skupe autobuske karte i loša usluga deo su problema sa gradskim prevozom u gradu smatra Boškovića. Podseća da u proteklih deset godina gradska vlast nije uspela ni da nabavi digitalne table na kojima bi pisalo vreme dolaska autobusa, a koje već postoje u Beogradu i Novom Sadu.
Ovo ga je motivisalo da zajedno sa drugim aktivistima napravi performans na jednom od najprometnijih autobuskih stajališta u gradu..
Onda smo mi rešili, pošto volimo ovaj grad, da napravimo korak unazad i da im pomognemo. Da mi ponudimo naše rešenje jer smo entuzijasti, kad oni već ne umeju da urade digitalizaciju u ovoj eri digitalizacije i e-uprave. Evo mi imamo rešenje, to je analogizacija autobuskih stajališta i da lepo imamo belu običnu tablu na kojoj može da se piše flomasterima, vrlo jeftino rešenje.
Ono što on, kaže, primećuje poslednjih deset godina je da su ljudi na vlasti i oni koji upravljaju preduzećem za javni prevoz “nesnađeni” sa svojim poslom. Ističe da “ne umeju da rade i da ništa ozbiljno nisu napravili”.
Isto tako, oni imaju jedan višak zaposlenih u svojoj Direkciji za javni prevoz i mogu ti ljudi da izađu što su zaposleni i da svaka autobuska stanica ima svog domaćina koji stoji, razgovara telefonom i dobija dojave kad stižu autobusi i onda lepo menja brojeve. To je jedno jefitino rešenje, 500 dinara po stanici.
Aktivista Ljubomir Kostić je saglasan sa Boškovićem kada je reč o zapošljavanju ljudi na stajalištima. Kaže da digitalizacija otuđuje ljude, a da su kroz analogizaciju ljudi bliži.
Izađe čovek iz autobusa, ja ga pitam za koliko stiže sledeći i on mi kaže za toliko i toliko. Ima dosta ljudi u javnim preduzećima kojima je potreban posao i kao što je Bošković rekao to su ti koordinatori na autobuskim stajalištima. Ima 250 stajališta otprilike. Pametna stajališta su nestala sa nestankom pameti. Zato možemo da imamo dovitljiva stajališta. To je taj naš duh, njega ne možete pobediti.
Digitalne table postojale su pre 2012. godine, ali su uklonjene, naveo je aktivista Danijel Dašić.
Malo se ko seća toga. Tada su duvali neki politički vetrovi i oduvali mnogo toga, pa i te table.
On smatra da se lokalna vlast setila da postoji digitalizacija kada je republička vlast odlučila da proglasi Srbiju digitalizovanom zemljom.
Treba da pomognemo gradskoj vlasti da napravi svrsishodne table, jer javni saobraćaj na godišnjem nivou plaćamo oko 12,5 miliona evra. To bi omogućilo i dodatna zapošljavanja. . Ako imamo domaćine kvartova koje je uvela Medijana, mogli bi da zaposle 200-300 ljudi koji su to zaslužili učešćem na raznim skupovima, pa da imamo i domaćine stajališta.
Podsetimo, prošlog ponedeljka je Bošković sadnjom salate na Bulevaru Nemanjića hteo da skrene pažnju na blatnjave trotoare, koji, kako je tada rekao, “više liče na njivu, nego travnjak”.