U direktnom izbornom „sukobu“ Studentska lista – SNS, povećana izlaznost radila bi u korist studenata. Veći broj birača bi pravili probleme i strankama koje nisu glavni takmaci na izborima, jer im povećava prag cenzusa, kaže za naš portal politikolog Dejan Bursać.
Od 2012, kada su naprednjaci i došli na vlast, građani i građanke Srbije su do danas na parlamentarne izbore izlazili šest puta. Najveća izlaznost bila je na poslednjim, 2023. godine – 58,77%, kada je opozicija i uzela najveći procenat glasova – 23,66%.
Srpska napredna stranka je najveći procenat glasova (više od 60%) uzela 2020. godine, kada većina opozicije nije ni izašla na izbore, a izlaznost je tada bila manja od 50 posto.

Ovi podaci potvrđuju procene stručnjaka o obrnuto proporcionalnom odnosu izlaznosti i rezultata naprednjaka. Dejan Bursać, viši naučni saradnik na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, kaže da upravo velika izlaznost može da utiče i na konačne rezultate i na postizborne kalkulacije. Navodi da je SNS dostigla plafon sa svojim biračima, i da je taj broj oko 1,7 miliona. Oni su već mobilisali većinu svojih pristalica, pa je tako i njihov broj birača uglavnom fiksni.
Pretpostavka je da je mnogo veća šansa da će, svaki novi glasač koji izađe na izbore, svoj glas dati Studentskoj listi pre svega, ili nekom drugom protivniku režima, ali pre svega Studentskoj listi nego Srpskoj naprednoj stranci čije je glasačko telo manje više fiksno i oni svoje vrlo efikasno izvuku na izbore – navodi Bursać.
Zato velika izlaznost može da pokvari planove Srpske napredne stranke, i kada su u pitanju rezultati, ali i kada je reč o formiranju Vlade.
Velika izlaznost menja i postizborne kalkulacije
Nezvanični prvi čovek naprednjaka, Aleksandar Vučić, je na jednom od predizbornih mitinga izjavio da bi za SNS svaki rezultat sa manje od 50% osvojenih glasova značio poraz. Iako su naprednjaci i u situacijama kada su mogli sami da formiraju vlast birali koaliciju, manje od 125 poslanika značilo bi drugačiju poziciju u pregovorima o eventualnom formiranju Vlade sa drugim strankama.
I u ovom slučaju izlaznost igra važnu ulogu, jer bi veći broj birača na biralištima značio i da je potreban veći broj glasova za prelazak cenzusa, pa bi tako iz izborne trke potencijalno mogli da budu „izbačeni“ njihovi uigrani partnerni.
SNS zna, i zato su prvo raspisali parlamentarne izbore, da nije bitno da pobedite na izbornom takmičenju jedan na jedan, nego je bitno da osvojite 126 mandata i formirate vladu. Tu su dakle SPS, tu su neke stranke manjina, tu su neke druge možda stranke ili pojedinačni poslanici. Velika izlaznost sve te aktere ili svodi na minimum poslanika, ili ih ostavlja van parlamenta, odnosno ispod cenzusa. Samim tim kvari plan Srpske napredne stranke – kaže Bursać.
Kada referendumska atmosfera stavi fokus na dva takmaca na izborima, automatski je velika šansa za veću izlaznost, ali i sve ostale stranke ostaju u senci. Zato bi rekordna izlaznost ispod crte mogla da ostavi i opozicione liste, dodaje politikolog.
Čemu služe fantomske liste?
Da li je lista fantomska ili ne, najlakše se utvrđuje posle izbora, kada se desi da lista ima manje glasova nego potpisa podrške. Sumnju u fantomske liste inače probude oni koji se ispred RIK-a pojave sa 10.000 i više potpisa, a nigde ni u medijima, ni na mrežama nije ni pomenuto da se potpisi skupljaju. Onda se u javnosti i pretpostavlja da im je te potpise obezbedila vladajuća partija, koja ima i infrastrukturu i administraciju za takav poduhvat.

Fantomske liste imaju više funkcija, navodi Bursać. Prva, koja se najčešće i pominje, je da odvuku neki glas opoziciji. Ipak, politikolog smatra da to ne bi značajno doprinelo ili umanjilo broj glasova u konačnom zbiru.
Druga funkcija je, dodaje, da zbunjuju birače i malo bace senku na glavne opozicione liste. Ipak, kao najvažniju funkciju “fantoma” na listama, Bursać vidi to što oni dobijaju mesta u biračkim odborima – imaju svoje kontrolore, članove u lokalnim izbornim komisijama, mesta u RIK-u.
Ta mesta često ove stranke ne popune, jer postoje samo na papiru. Fantomske su liste, je l’ tako? Nego ih popune ljudi bliski režimu. Time dakle režim, odnosno Srpska napredna stranka, obezbeđuje da ima većinu svojih ljudi u biračkim odborima, odnosno pokušavaju da kontrolišu izborni proces – pojašnjava Bursać.
Bursać kaže da očekuje i izborne nepravilnosti, ali misli da će vlast u tim izbornim nepravilnostima ovog puta zaista biti uhvaćena. I toku izbornog dana će, dodaje, fokus biti na njima, ali će se pod budnim okom pratiti upravo izlaznost.
Ako ta izlaznost krene ka nekim apsolutnim brojkama od 4,2, 4,3, možda čak i 4,4 miliona glasača na izborima, mi možemo sa velikom sigurnošću reći da je Srpska napredna stranka tada u ogromnom problemu – zaključuje Bursać.
Poslednji put izlaznost viša od 60% bila je 2008. godine. Ipak, referendumska atmosfera u društvu i sva događanja koja su joj prethodila, pokazuje da to ovoga puta, 18 godina kasnije,i nije tako nerealan scenario. Dodaje da je glavni takmac SNS-u, Studentska lista, ovog puta mobilisala opoziciono nastrojene birače.




