Koje ćemo četiri televizije narednih osam godina gledati na nacionalnoj frekvenciji znaće se posle sednice Regulatornog tela za elektronske medije (REM). Za četiri mesta konkurisalo je 14 televizija, od kojih nijedna nije lokalna.
Medijski pluralizam je nešto što bi po teoriji trebalo da karakteriše program nacionalnih televizija. Praksa pokazuje drugačije – u poslednjih osam godina se nebrojeno put desilo da u isto vreme sve televizije sa nacionalnom frekvencijom emituju isti program – miting vladajuće partije. Hoće li se ovom već utabanom stazom nastaviti, ili nas očekuje nešto drugačija medijska slika znaće se najkasnije 4. kada REM donese odluku o raspodeli frekvencija na nacionalnom nivou.
Čak i da se desi iznenađenje, pa Pink, O2, Prva ili Happy izgube svoje mesto, a na njihovo dođe neka druga televizija, pitanje je koliko će to uticati na promenu medijske slike u Srbiji, navodi profesor Neven Obradović sa departmana za novinarstvo Filozofskog fakulteta u Nišu.
“Teško mi je očekivati da će televizije koje imaju drugačiji, kritčki pogled na vlast, kao što je Nova S ilii N1 biti u prilici da dobiju nacionalnu frekvenciju. Ipak, i tu čak neko potajno iznenađenje mogu da vidim, ali ta jedna frekvencija naspram ovih kojih će ostati u svakom slučaju ne može mnogo da promeni medijsku sliku”, navodi Obradović.
Jedna od mogućnosti je da, kako kaže, postojeće televizije koje su se pokazale kao dobre sluge, nastave da to budu i dalje. Druga je stvaranje plašta lažnog pluralizma oduzimanjem frekvencije nekoj od dosadašnjih i dodeljivanjem nekoj novoj televiziji koja bi ponovo radila u službi sistema.
Kako navoci dosadašnja praksa nacionalnih frekvencija pokazuje da su one uvek bile tu za političke centre moći. One na taj način i kreiraju javno mnjenje što kasnije dobija svoj rezultat na izborima.
“Zbog toga je važno da imamo razlitčite poglede, podjednaku zastupljenost i vlasti i opozicije i svih važnih društvenih činilaca koji bi nesmetano mogli da iznesu i neku vrstu kritike. I ne samo oni, već i mediji direktno. Oni su ti koji treba da budu ti kontrolori društva, “psi čuvari” koji će braniti javnost i javno mnjenje od zloupotreba kojima su političari skloni ne samo kod nas, nego svuda u svetu”, navodi Obradović.
Peticija za oduzimanje dozvola Pinku i Hepiju
O tome koliko su zadovoljni radom pojedinih televizija sa nacionalnom frekvencijom poslednjih meseci izjašnjavali su se i sami gledaoci.
Više od 200.000 građana Srbije je do sada potpisalo peticiju za oduzimanje frekvencija televizijima Pink i Happy, koju je pokrenulo udruženje “Kreni-promeni”. Razlog je taj što su, kako navode, ove dve televizije u velikoj meri kršile Zakon o elektronskim medijima.
“Iako opšti pružioci medijskih usluga, što znači da moraju da imaju dokumentarni, kulturni, naučno-obrazovni i dečiji program, ove dve televizije sa dečijim programom imaju veze samo kada u studio pozovu lokalnog političara za kog svedoci tvrde da podvodi maloletnice, i mi imamo obavezu da stanemo na put takvim gadostima, bez obzira na potencijalna neslaganja, politička razilaženja ili različita opredeljenja”, navode iz ovog udruženja.
Oni su 6. jula predali potpise REM-u sa zahtevom da se poštuje zakon pri dodeli nacionalnih frekvencija.
Trka za nacionalnu frekvenciju bez lokalnih televizija
Da dobiju nacionalnu frekvenciju ovoga puta pokušaće N1, Nova S, Hepi, Pink, Vesti, Prva, B92, Kopernikus, UNA, K1, Tanjug, TV2, BK i Kurir. Spisak pokazuje da nijedna televizija na lokalu nije ni u trci za vidljivost na teritoriji cele zemlje.
Građani koji žive na severu Srbije mogu da se informišu preko Radio televizije Vojvodine, pa tako bez “svoje televizije” ostaju građani južno od Beograda, što je za Maju Kamenov iz Odbora za ljudska prava poražavajuće.
“Ovo znači da će građani Niša, a i ovog dela Srbije informacije o ovom delu zemlje dobijati preko prestoničkih medija, a biće uskraćeni da neka dešavanja u svom gradu i u manjim lokalnim sredinama predstave ostalom delu Srbije”, rekla je Kamenov.
Jedna od retkih kojoj je u godinama unazad nacionalna frekvencija bila na dohvat ruke bila je nekadašnja niška RTV5, a koju je to kasnije i koštalo opstanka.
“Od nesumnjivog značaja za jug Srbije je da Niš ima televiziju koja ima kapaciteta da ima nacionalnu frekvenciju. Mi znamo da je nekadašnja TV 5 bila najbliža, međutim nikad nije dobila i na kraju je to vodilo u njeno gašenje. Bilo bi dobro da imamo televiziju sa sedištem u Nišu koja će pokrivati region ili da imamo više televizija – dve iz Beograda, ali i jednu iz Niša, Kragujevca”, zaključuje Neven Obradović.
Kamenov podseća da je medijska centralizacija, samo dodatni vid centralizacije.
“Ovaj vid centralizacije dalje vodi u neke druge centralizacije, jer se za jug Srbije, Niš i ostale gradove sazna samo ako se i kada desi nešto loše, a svaka mogućnost da se čuje o svakodnevnim problemima i situacijama u Nišu i drugim mestima na jugu će opet biti uskraćena”, kaže Maja Kamenov.
Inače, REM u isto vreme odlučuje i koje će radio stanice dobiti nacionalnu pokrivenost. Za četiri radijske frekvencije konkurisali su Radio S, Radio Balkan, Radio Neven, Nacionalni radio Puls Grocka, Play radio, Radio S i Hit Music FM.