Osim ljudi kojima je, nakon uvođenja vanrednog stanja i policijskog časa, kretanje ograničeno, u velikom problemu su i kućni ljubimci koji žive u stanovima. Pored toga što vlasnici treba da im organizuju zabavu unutra, a napolju spreče kontakt sa drugim ljudima i životinjama, oni moraju da reše i kako će psi posle 17 sati zadovoljavati osnovne fiziološke potrebe, koje inače obavljaju na otvorenom.
„Ukidanjem odluke o izvođenju pasa posle 17 sati, životinjama se onemogućava sloboda da obavljaju osnovne fiziološke potrebe. U takvoj situaciji ljudi mogu da koriste ili pelenice za pse, koje mogu da se kupe u pet šopovima, ili da, ako imaju terasu, stave zemlju u neku posudu i tako naprave mesto koje će ljubimce asocirati na spoljni prostor, odnosno stvoriti atmosferu sličnu onoj u kojoj inače vrše nuždu kada su u parku, ili bilo gde napolju“, savetuje aktivista i ljubitelj životinja Dušan Stojanović iz niškog Zooplaneta.
Pored ovoga, on vlasnicima kućnih ljubimaca savetuje da slobodno vreme, umesto šetnje, mogu da ispune tako što će im stvarati zanimacije, praviti igračkice. Igračke se, kako kaže, mogu napuniti poslasticama koje ljubimac treba da izvadi iz plastične flaše, gumene lopte ili slično.
Stojanović smatra i da vlasnici kućnih ljubimaca ne treba da brinu za zdravlje životinja.
„Što se tiče konkretno ovog virusa, nema potrebe da ljudi brinu da li će se životinja zaraziti. Jedino se mora voditi računa o tome da, ukoliko životinja dođe u kontakt sa zaraženom osobom, preko dlake može preneti virus na drugu osobu. Zbog toga treba izbegavati okupljanja, a nakon izvođenja u šetnju, životinji treba prebrisati šape vlažnom krpom, i posle maženja ili igranja sa ljubimcem obavezno treba prati ruke, što se i podrazumeva i što inače predstavlja osnovnu i svakodnevnu higijenu“, poručuje Stojanović.

Foto: D. Stojanović 
Foto: D. Stojanović 
Foto: D. Stojanović 
Foto: D. Stojanović
Životinjama u Zooplanetu potrebna pomoć
Prama njegovim rečima, vanredno stanje vlada i u Zookutku u Kamenici kraj Niša.
„Ceo svet je fokusiran na problem sa virusom, pa su donacije za životinje potpuno prestale da pristižu, a zatvaranjem Zookutka stopirani su i prilozi posetilaca koji su vikendom dolazili da se druže sa životinjama. Zbog ukidanja gradskog i prigradskog prevoza volonteri ne mogu da dolaze u Kamenicu kako bi pomogli oko životinja, zbog toga se sav posao sveo na mene. Svakako nije lako da se jedna osoba brine o 120 životinja, naročito o 10 konja koje svakodnevno treba očistiti, izvesti u ispust, vratiti u štalu… I sve druge životinje imaju svoje potrebe i treba im se posvetiti, počev od održavanja higijene, preko ishrane, izvođenja, pružanja preventivne zaštite, do lečenja“.
Zooplanet ovih dana muči i to što im je zbog dugovanja prethodnog vlasnika isključena struja, pa za brigu o životinjama u večernjim satima Stojanović mora da koristi agregat.
„Stalni pozivi građana za pružanje pomoći povređenim životinjama dodatno otežavaju aktivnosti, jer i te povređene životinje treba da se zbrinu i da im se pruži veterinarska pomoć ili posebna nega“, priča Stojanović i dodaje da se u Zookutku iz dana u dan smanjuju zalihe hrane, ali ne i troškovi.
„Pored svega toga, mnogo mi je drago što su životinje bezbedne i ne pate, srećne su, a njihova sreća mi daje snagu da izdržim i prebrodim ovaj težak period. U prednosti sam i zato što sam celog dana okupiran poslom, u dvorištu sam i na čistom vazduhu“.
Ne treba se plašiti domaćih zmija i slepih miševa
Iako se u medijima od početka pandemije piše da je koronavirus na prvog zaraženog čoveka prešao sa zmije ili slepog miša koje je ta osoba jela, iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije poručuju da nema nikakvog razloga za strah od domaćih zmija i slepih miševa.
„Postoje informacije da ovaj virus potiče od životinja. Međutim, ljudi u Kini određene vrste zmija i slepih miševa koriste u ishrani, pa je na taj način došlo do prenosa virusa na čoveka. To je informacija koju svi imamo iz medija. Prenos virusa sa domaćih zmija i slepih miševa na čoveka apsolutno nije moguć, to na našim prostorima nikada nije zabeleženo. Pogotovu što se mi ne hranimo takvim životinjama, i uopšte nismo toliko često u bliskom kontaktu sa njima. Nema nikakvog razloga za strah od naših slepih miševa i zmija“, poručuje Danko Jović, herpetolog u Zavodu za zaštitu prirode Srbije, kancelarija u Nišu.
Iako u našoj zemlji živi više od 20 vrsta slepih miševa, Jović kaže da se putevi ljudi i tih životinja nikako ne ukrštaju.
„One imaju svoju ekološku nišu, svoj prostor u prirodi, hrane se insektima, žive na vrlo specifičan način i ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi ni u kom slučaju“.




