Društvene mreže omogućile su da svako od nas može da oblikuje javno mnjenje, ali to često dovodi do manipulacije informacijama, ističe novinar Filip Petković. Dodaje i da polarizacija u društvu utiče i na medije, što otežava pristup objektivnim informacijama. S druge strane, srednjoškolka Ana Popović naglašava da mladi kroz društvene mreže dobijaju drugačiju sliku od one koju prikazuju tradicionalni mediji, ali i da su kroz radionice medijske pismenosti naučili da kritički gledaju na informacije na koje svakodnavno nailaze.
Era digitalnih medija donela je brzi protok i more informacija sa kojima se svi mi svakodnevno borimo. Postavlja se pitanje ko oblikuje javno mnjenje? Nekada su to bili isključivo tradicionalni mediji, dok danas društvene mreže i građani sve više preuzimaju tu ulogu. Međutim, koliko je ta moć stvarna, a koliko zapravo podložna manipulaciji?
O ovoj kao i o ostalim temama u panelu Media i reform centra govorili su Ana Popović, učenica Pravno-poslovne škole i polaznica radionica medijske pismenosti i Filip Petković novinar portala mediareform.

Kreatori javnog mnjenja jesmo svi mi, naročito sa pojavom novih medija, posebno sa pojavom društvenih medija kako ih svi mi bliže znamo. Svako ko objavi nešto na instagramu, na fejsu, na x, nekadašnjem tviteru, on na neki način ima moć da utiče na javno mnjenje, odnosno može da ponudi neko svoje mišljenje ili da prezentuje neku informaciju onako kako on želi. Bilo zlonamerno ili ne, najčešće je to zlonamerno, kada se radi o medijskoj manupulaciji, odnosno manipulacijama bilo koje vrste – objašnjava Petković.
Mediji su i dalje moćan alat u kreiranju javnog mnjenja, ali se sve više preispituje njihova objektivnost. Petković naglašava da je ključni problem polarizacija koja postoji, kako u društvu tako i u medijima i dodaje da je ona jedna od glavnih uzročnika zašto mi nemamo medijski pluralizam.
Medijski pluralizam jeste zapravo raznovrsnost sadržaja i obavezna objektivnost novinara koja ga obavezuje samim Kodeksom, svaki novinar koji želi da radi posao onako kako treba, treba da poštuje Kodeks novinara Srbije, a jedna od najvažnijih stavki u njemu jeste objektivnost, uključujući obe strane. Eto na primer iz mog iskustva, nemali broj puta predstavnici vlasti konkretno u gradu, ne žele da odgovore na pitanja iz njima poznatih razloga, ali ja bih rekao da su tu najviše na gubitku i građani, mladi ljudi, srednjoškolci zato što upravo ne mogu da dobiju objektivnu informaciju i samim tim taj medijski pluralizam o kome trenutno govorimo praktično i ne postoji – navodi on.
Šta su lažne vesti, kako da ih prepoznaju, ali i kako da kritički sagledavaju svaku vest na koju naiđu učili su mladi na radionicama medijske pismenosti. Među njima je i srednjoškolka Ana Popović koja objašnjava kako gleda na vesti posle završenih radionica.

Pre samih radionica ja sam samo pretrčavala kroz vesti, nisam se pitala šta je istina, a šta je laž i verovala sam svemu. Kroz ova tri meseca radionica, ja sam naučila da proverim vest, da odgovorim na onih ključnih 5 pitanja… Kada ljudi daju odgovore na pitanja to ko je rekao, šta, kada, gde i zašto i kada shvate i vide da je zapravo istina, shvatice da je istinitoj vesti. – dodaje ona.
Oba naša sagovornika saglasni su sa tvrdnjom da društvene mreže nude sirovu informaciju, jer na društvenim mrežama kako kažu nema “urednika”. Petković ističe da postoje različiti mehanizmi preko kojih možemo prijaviti lažne vesti, ali to je takođe i dug put do dobijanja neke povratne informacije.
Medijska pismenost je zapravo lek za propagandu i naročito mi je drago što se to popularilozavlo poslednjih godina. Drago mi je što je društvo prepoznalo značaj toga i što mladi ljudi prepoznaju važnost medijske pismenosti. I dalje postoje te neke težnje da medija pismenost postane deo formalnog obrazovanja, jer zaista verujem da je ključna, naročito u vremenima kada imate medije sa svih strana, kad ste okruženi vestima i informacijama sa svih strana. Medijska pismenost je, ne mogu da kažem da je važnija od ove obične pismenosti koje učimo u školama na časovima srpskog jezika, ali jeste ključna i nužna da bi se snašli u savremenom svetu – ističe Petković.
Mladi kao aktivni učesnici u oblikovanju javnog mnjenja
Istraživanje pod nazivom “Mladi u medijskom ogledalu” prikazuje koliko televizija i mediji posvećuju pažnju mladima i kako nam Petković objašnjava “iz godine u godinu rezultati su sve gori”. Dodaje da nas ti podaci treba zabrinuti, ali se u isto vreme i pita kako će izgledati izveštaj ove godine, podsećajući na trenutnu situaciju u kojoj su mladi u fokusu već mesecima unazad.
Studentski protesti jesu jedan slikovit primer kako različiti mediji različito informišu o njima. Možda nije najzgodnije pominjati tabloide kao primer, ali oni jesu nažalost dominantni na našem medijskom nebu i veliki broj građana se informiše odatle. Treba uporediti kako o njima izveštavaju tabloidi ili televizije koje su više puta bile opomenute ili na čiji rad su iznesene primedbe medijskih stručnjaka, većina televizija sa nacionalnom frekvencijom ako ne i sve, i sa druge strane kako o protestima izveštavaju objektivni i nezavisni mediji – podseća on.
Fokus poslednjih meseci nesumnjivo su studentski protesti i blokade, mediji svakodnevno izveštavaju o njima iz vrlo prostog razloga, a to je da su najdominantniji društveno-politički faktor kako u našoj zemlji, tako i u svetu – podseća mladi novinar. Sa druge strane, srednjoškolka nam objašnjava kako kroz medije vidi ulogu mladih u blokadama.
Mladi su prikazani jednolično, to jest televizija generalno možda ne prikazuje to što oni zapravo rade, odnosno što mi možemo videti kroz neke društvene mreže. Drugačije je prikazana sama slika i taj doživljaj koji se stekne na tim blokdama i ta neka energija. Drugačije je predstavljena na tim nekim televizijama i na društvenim mrežama, to jest kod ljudi koje mi pratimo, koje vidimo svakog dana i koje zaista znamo – dodaje ona.
Ceo panel pogledajte u nastavku.
Rad Mediareforma podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole “Mladi i mediji za demokratski razvoj”




