“Inkluzija je proces rešavanja i reagovanja na raznovrsnu potrebu svih učenika kroz veće učestvovanje u učenju, kulturama i zajednicama, i smanjivanje isključenosti u okviru obrazovanja i izvan njega”
Ovako je UNESCO definisao inkluziju pre dvadeset i pet godina. Četvrt veka kasnije inkluzija je u mnogim gradovima u Srbiji najvećoj meri ostala samo definicija. Kako bi se deci, i onoj sa poteškoćama u razvoju, ali i onoj koja su natprosečno nadarena, omogućilo školovanje po njihovoj meri, u Nišu je započet projekat “Inkluzivnim obrazovanjem do inkluzivnog društva”.
Otvoreni klub iz Niša, uz podršku Beogradske otvorene škole i USAID-a, pokušava da nadležnim gradskim, ali i državnim institucijama, skrene pažnju na to da su mnoga deca ušla u obrazovni sistem, ali da on još nije kreiran po njihovoj meri. Sve informacije, ideje i rešenja do do kojih je Otvoreni klub došao radeći na ovom pitnaju, predstavljeni su na zajedničkom sastanku civilnog sektora, medija, niških osnovnih i srednjih škola i predstavnika Grada Niša.
IRK PREPORUČUJE MERE PODRŠKE DECI, ALI SREDSTAVA ZA NJIHOVU REALIZACIJU ČESTO NEMA
Kako je na sastanku naglašeno, po zakonu, potrebu za dodatnom podrškom deci procenjuje i predlaže Interresorna komisija grada Niša (IRK). Međutim, iako se rad ove komisije finansira iz lokalnog budžeta, mere koje IRK predlaže za decu nisu finansijski sagledane.
“IRK u Nišu je do sada predložila preko 700 mera, ali nemamo evidenciju koliko njih je realizovano. Pretpostavljamo da je veliki broj ostao nerealizovan upravo zbog nedostatka novca. Zato se i obraćamo lokalnoj samoupravi da budžetom za narednu godinu obezbedi sredstva za realizaciju predloženih mera, kako deca ne bi ostajala bez podrške”, navodi Olgica Beba Bajić, direktorka Otvorenog kluba.
Sa tim da predložene mere škole, a i porodice, zbog nedostatka novca često ne mogu da ispoštuju, saglasni su i nastavnici, učitelji i direktori škola.
“Mi se, kao škola, dovijamo i pokušavamo da omogućimo najbolje uslove, ali je pitanje kako je detetu kod kuće. Naravno da roditelj uvek želi najbolje za svoje dete, ali nekada nije obučen da pronađe adekvatnu metodu i objasni mu kako da izgovara reči, piše, radi, da se igra… Potreban je i novac za posebna nastavna sredstva i igračke koje su skupe”, navodi Aleksandra Projović, direktorka OŠ “Stefan Nemanja”.
Da Nišlije ne znaju mnogo o inkluziji smatra Dušica Davidović, odbornica u Skupštini Grada Niša. Kako kaže, često se i osnovni pojmovi mešaju, poput ličnih pratilaca i pedagoških asistenata. Kako navodi, veliki problem je taj što u Srbiji ne postoji dovoljan broj pedagoških asistenata koji bi, osim u samom procesu obrazovanja, radili i sa roditeljima, starateljima ili hraniteljima.
“Jako je važno da i izvršna i zakonodavna vlast u Nišu budu upoznate sa merama koje predlaže Otvoreni klub. Potrebno je da te mere podrže i da se u 2020. godini gradski budžet uveća i dopuni kako bi one bile realizovane. Ne verujem da će neko od odbornika glasati protiv”, dodaje ona.
Na sastanku je, između ostalog, zaključeno i da veliku ulogu u promociji inkluzije imaju mediji. Bez inkluzivnog obrazovanja, kažu, nema inkluzivnog društva, a bez takvog društva nije moguće postići civilizacijski nivo kakav imaju zemlje Evropske unije.
*** Izradu vesti podržao je američki narod putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a u okviru projekta “Aktivni građani – bolje društvo zagovaranjem ka saradnji i demokratskom razvoju Srbije“, koji realizuje BOŠ. Sadržaj vesti isključivo je odgovornost Otvorenog kluba i ne predstavlja nužno stavove USAID-a,Vlade SAD-a ili BOŠ-a.