„Meni se negde početkom 2000. godine obratio Dobrosav Boba Ljujić iz Studentskog informaciono-izdavačkog centra pitanjem da li bi se mogla napraviti kvalitetna revija od stripova domaćih autora“ započinje priču o jednoj od najdugovečnijih strip revija na ovim prostorima, Strip Pressingu, njen dugogodišnji urednik Marko Stojanović.
Strip Pressing je najstarija strip revija na ovim prostorima, kako navodi on, koja objavljuje domaće autore, kao i autore sa čitavog Balkana.
Nažalost, kako Stojanović kaže, sve je bilo „u nekom zabitom kutku SIIC-a“ nekih godinu dana, nakon čega je Dejan Stojiljković, i sam zaljubljenik u strip, oživeo ideju o strip reviji ovog izdavača. Zajedno sa Stojanovićem je radio kao kourednik.
„Zajedno smo, ili na smenu, uređivali Strip Pressing do petog broja, a onda je taj teret pao samo na moja pleća“ nastavlja Stojanović i dodaje da je do sada izašlo sedamnaest brojeva ove revije, kao i da je bilo nekoliko specijala od kojih izdvaja Maksa Debrisa, Postelju od gloga i Ekstra Gedžu.
Urednik akademskog lista Pressing Dejan Kostić ističe da u vreme nastajanja Strip Pressinga, strip scena, maltene, nije postojala ni u Nišu, kao ni u Srbiji.
„Niko nije izdavao časopise, čak ni strana izdanja: bukvalno nije bilo ničega. Od Drugog svetskog rata do tad nije bilo goreg perioda za srpski strip“ kaže Kostić i nišku reviju naziva incidentom i sklopom slučajnosti.
“Petnaest godina kasnije, strip scena u Srbiji je nikad jača. Marko Stojanović je pre neku godinu napisao tekst o strip autorima iz Srbije koji rade za inostrane izdavače. Stigli smo do pedesetak imena, što je neverovatna cifra“ dodaje Kostić sa naznakom da je u pitanju samo generacija koja je stasavala od dvehiljadite, a među njima je mnogo autora koji su prve stripove objavili upravo u Strip Pressingu.

foto: arhiva MRCN
Međutim, strip umetnost u našoj zemlji, uprkos uspešnim autorima, ne zavređuje veliku pažnju ljudi na mestu odlučivanja. Situacija je slična i kada je u pitanju Strip Pressing.
„Meni je interesantno da je strip, kao deveta umetnost, još uvek u zapećku kada je u pitanju establišment na državnom nivou jer imamo to zadovoljstvo da godinama budemo ignorisani od strane Ministarstva kulture kada je u pitanju Strip Pressing“ kaže Marko Stojanović „Oni ne smatraju da je taj časopis vredan da se sufinansira i pomogne“.
Kostić kao još jedan problem vidi i to što se nalaze „južno od Bubanj potoka“ i navodi primer mlađe manifestacije u Kragujevcu, KIŠA, koju pomaže država.
„Meni je drago zbog toga, drago mi je što se pomaže strip kultura, ali nemoguće da je neko u nekom trenutku procenio da treba pomoći KIŠU i Kragujevac, a ne treba pomoći Strip Pressing ili Balkansku smotru stip autora u Leskovcu koja je po tradiciji mnogo jača od Beogradskog salona stripa“.
Saglasan sa ovim tvrdnjama je i Marko Stojanović. On navodi da ako „ne stvarate u prestonici, stvarate u medijskom mraku i tavorite u finsijskom i svakom drugom zapećku“. Kaže da razume, ali ne i da prihvata takvu činjenicu.
„Ono što mnogo manje mogu da razumem jeste da institucije na nivou samog Niša nedopustivo često imaju jako malo sluha za Strip Pressing“ kaže Stojanović i dodaje da materijala za nekoliko izdanja godišnje imaju, ali ne i finansije, pa zato je ova revija i godišnja.
Da su finansije problem, kaže i urednik Pressinga i dodaje da se često dešava da nemaju novca da isplate urednike, ali da oni rade to pro bono. Entuzijazam je, dodaje on, ono što „gura“ priču.

Nakon izdavanja monografije za prvih petnaest godina, planirano je da se izda i redovni broj, ali je zbog finansija prebačen za narednu godinu.
„Osim njega, planiramo da projektno konkurišemo za jedan poluspecijalni broj Strip Pressinga sa samo ženskim strip autorima“ dodaje Kostić i navodi da je ravnopravnost je sve više prisutnija, pa i u stripu, kao i da ima sve više ženskih autora. Ono što je u planu je i da se skupi ekipa strip autora iz pojedinih gradova koji poseduju tvrđavu u Evropi, pa da svaki od njih uradi strip o svom gradu koji će biti objavljen na nekoliko jezika, a planirano je i da bude interaktivno web izdanje. Međutim, ovo je još uvek ideja, ističe Kostić.
Iako nemaju razloga, Kostić i Stojanović vide budućnost stripa.
„Baš zbog postojana ljudi sa entuzijazmom i energijom koji su spremni da guraju priču po svaku cenu, kao što su Marko Stojanović, Dušan Cvetković iz Čaja, opstaće strip jer oni guraju mlađe i talentovane ljude i čine sve da se ne odreknu tek tako stripa“ kaže Dejan Kostić i navodi da je trnovit put do etabliranog autora koji zarađuje.
„Daleko od toga da je budućnost zlatna, ali ima prostora za napredak i talenata koji tek treba da se dokažu“ dodaje on.
Marko Stojanović navodi kako Niš ima „Strip Pressing”, striparnicu, umetničku grup „Čaj…Odličan“, strip festivale Nifest i Striporamu, a Leskovac školu stripa „Nikola Mitrović Kokan”, najstariji festival bivše Jugoslavije Balkansku smotru mladih strip autora, ediciju Leskovački strip, balkanski serijal “Vekovnici”.
On navodi da je „uprkos sirotinjskom ulaganju i maćehinskom odnosu“ budućnost svetla.