Piše: Milica Marković
Srbija je prva u Evropi po smrtnosti od raka dojke, koji odnese više od 1.500 života godišnje. Uprkos tome što preventiva i rano otkrivanje spasavaju živote, rak dojke se tek u 28,4% slučajeva otkrije u ranoj fazi, piše Gradski zavod za javno zdravlje Beograd. Suzana Đorđević iz Udruženja “Volja” kaže da u kragujevačkom Domu zdravlja dve godine nije urađen mamografski pregled, jer je aparat bio u crvenoj zoni.
U Srbiji prevencija raka dojke nije adekvatna, ocenjuju naše sagovornice. Zdravstvene ustanove su pod ogromnim pritscima, bez osoblja, mogućnosti i sredstava da prime pacijente na vreme, svedoče pacijentkinje i lekari.
Iz ugla pacijentkinje mogu reći da se u nedovoljnoj meri ističe koliko je prevencija važna, to može i mora bolje. U Kragujevcu dve godine nije urađen nijedan mamografski pregled, jer jedini mamograf koji Dom zdravlja u Kragujevcu ima nalazio se u crvenoj zoni, u kovid ambulanti. Sada u Domu zdravlja ističu da može da se obavi 10 pregleda dnevno, rekla je Suzana Đorđević iz Udruženja građana “Volja”.
Direktor Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije dr Milan Žegarac ističe da su ustanove primarnog nivoa zadužene za organizaciju preventivnih pregleda.
Uloga Institiuta za onkologiju i radiologiju Srbije u prevenciji raka je velika naročito u edukaciji i obrazovanju lekara koji ce sprovoditi preventivne preglede stanovnistva. Međutim, za samu organizaciju preventivnih pregleda su odgovorne ustanove primarnog nivoa, kao što su Domovi zdravlja i službe za javno zdravlje stanovništva. Na Institutu se sprovodi prevashodno dijagnostika, konzilijarni pregledi i lečenje, istakao je on.
Dr Žegarac je naglasio da mamografski pregledi žena treba da se sprovode u Domovima zdravlja u sklopu redovnih kontrola, i to kod žena nakon 40 godine života i u okviru organizovanog skrininga kod žena od 50 do 69 godina.

Ipak, naša sagovornica iz udruženja “Volja” ističe da žene koje su se prijavile za preventivni pregled nisu do sada bile na istom, jer je procedura zakazivanja uvek bila komplikovana, a čekanje na sam pregled dugo.
Svest o važnosti preventivnih pregleda u Kragujevcu postoji, iako je to neretko inicijativa samih žena. Nedavno smo u saradnji sa Domom zdravlja organizovali preventivne ultrazvučne preglede za žene mlađe od 45 godina, a koje nikada pre toga na pregledu nisu bile. Neverovatan broj žena se prijavio, dodala je Suzana Đorđević.
Iz Udruženja žena obolelih i lečenih od raka dojke “Budimo zajedno” takođe kažu da se žene najčešće žale na ogromne gužve i komplikovane procedure.
Ističu i da je i ženama koje imaju rak izuzetno naporno, jer im je za prijem na Institut potrebno mnogo analiza koje se teško obavljaju jer su gužve velike, a često i nema termina.
Te žene ne mogu da čekaju, pa su samim tim prinuđene da idu privatno. Sama administracija je toliko naporna, krvne slike se ne rade na samom Institutu, a žene koje su obolele moraju da idu od ustanove do ustanove ne bi li prikupile nebrojeno mnogo papira da bi uopšte bile razmatrane za operaciju, dodali su iz Udruženja “Budimo zajedno”,
Najteže je pacijentkinjama iz manjih mesta
Žene koje se leče od raka dojke, putuju od grada do grada, od Doma zdravlja do Doma zdravlja ne bi li prikupile sve analize i kod kuće čekale da se lista čekanja pomeri i konačno dođu na red.
Tijana se u periodu od 2014. do 2016. godine lečila od karcinoma dojke. Kako je iz “unutrašnjosti” za nju je proces prikupljanja rezultata bio izuzetno komplikovan. Objasnila je kakva je procedura za pacijentkinje iz Trstenika.
Ja moram da zakažem pregled kod lekara opšte prakse, onda on meni zakazuje onkologa u Kruševcu. Ukoliko onkolog proceni da je u Nišu u tom trenutku velika gužva on mene šalje na magnetnu u Kragujevac. Onda uzimam uput za trijažu u Kragujevcu gde odlazim sa svim papirima koje ja ostavljam tamo da bi oni procenili da li sam pogodan kandidat za magnetnu rezonancu. Ja se vraćam kući, pa me oni zovu i ja ponovo odlazim u Kragujevac da bi mi zakazali termin, i onda ponovo odlazim u Kragujevac da bih odradila magnetnu rezonancu.
Iako su putni troškovi nadoknađivani, ističe da je svo to putovanje i strašno i stresno, jer se tamo ide da bi se rešavale neke životne stvari.
Iz udruženja “Budimo zajedno” su nam potvrdili da su procedure i dan danas isto toliko kompleksne i naporne.
Ja sam u imala tri zračenja, nakon toga sam otišla u Niš i na moje veliko razočarenje dobila još tri doze hemoterapije. Doktori su mislili da će se bolje psihički nositi ako dobijem tri, pa kasnije još tri terapije. Nakon toga sam imala kontrole na 3 meseca i dobijala uput za magnetnu rezonancu. U početku je to bilo daleko lakše jer je doktor opšte prakse sve zakazivao u svom kompjuteru. Onda se u nekom trenutku sve to razdvojilo i za nas iz unutrašnjosti postalo mnogo komplikovanije, dodaju.
Odnos zdravstva prema pacijentkinjama
Za dijagnozu raka dojke potrebni su pregledi mnogo specijalista, kompletna dijagnostička priprema kao i brojne analize. U tom procesu žene se susreću sa velikim brojem medicinskih radnika, a iskustva variraju od izuzetno dobrih to izrazito loših.
Ja sam imala mnogo sreće jer sam uvek nailazila na fenomenalne zdravstvene radnike i nikada nikome nisam ni dinar dala, niti je iko to od mene tražio. Ljudi su mene prihvatili i imala sam svu podršku, ali mi je doktorka rekla da je i do mog stava. Ja sam imala taj stav “ne zna taj rak s kim se uhvatio”. Takođe su u tom trenutku na samom Institutu imali fenomenalnu psihičku podršku”, na kraju je dodala Tijana.
Ipak, iz udruženja “Budimo zajedno” kažu da su pojedine pacijentkinje neadekvatno tretirane.
Mi smo skoro saznali da je ženu čim se probudila iz anestezije nakon potpunog odstranjena dojke puštena kući još uvek sa drenom. Ni mi ne možemo da razumemo zašto se to tako desilo”, rekli su nam iz Udruženja.
Nedovoljni kapaciteti Instituta za onkologiju Srbije
Direktor Instituta za onkologiju i radiologiju kaže da se u ovoj ustanovi uradi više od 3.000 operacija dojki godišnje, zbog karcinoma kao i benignih tumora. Dodaje da je pritisak na Institut ogroman, jer dolaze pacijenti iz cele Srbije.
Kod nas se dnevno operiše u proseku 20 pacijenata, primeni hemioterapija kod 300 pacijenata i ozrači skoro 400 pacijenata. Kapaciteti su nedovoljni uzimajući u obzir da je naša zgrada stara 80 godina ali očekujemo realizaciju izgradnju novog instituta kako bi se sprovodilo lečenje u skladu sa svetskim standardima, kaže Dr Žegarac.
Prema podatku na sajtu Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd, u Srbiji rak dojke se u 28,4% slučajeva otkrije u ranoj fazi, dok je kod više od 50% žena rak veći od 2 cm, a najčešće i sa metastazama.
Suzana Đorđević iz Udruženja građana “Volja” ističe da rak dojke ne pogađa samo populaciju stariju od 50 godina, već da se bolest sve češće javlja i kod mlađih žena. Zato je važno da jednom mesečno obave samopregled i da jednom godišnje obave ultrazvučni pregled.
* Tekst je nastao u okviru Akademije za razvoj lokalnih medija koju sprovodi Media i reform centar Niš, uz podršku Američke ambasade u Srbiji. Osnovni cilj programa je podučavanje mladih novinara/ki i studenata/kinja novinarstva, kao i aktivnih građana/ki u južnoj i istočnoj Srbiji, kako bi se olakšalo njihovo zapošljavanje i kako bi postali konkurentniji na tržištu.