Zabluda je da je samo strana koja zastupa rodno osetljivi jezik ideološki „obojena”, kaže docentkinja Jelena Mladenović, koja ističe njegovu važnost u ostvarivanju ravnopravnosti žena i muškaraca. Povodom Međunarodnog dana žena ističe da ni sve žene nisu međusobno iste, te da svako mora imati slobodu izbora, da bismo kao društvo bili funkcionalniji.
Od usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti, u javnosti se čuje jak antirodni diskurs i otpor njegovoj obaveznoj upotrebi u javnoj administraciji, obrazovanju i medijima. Nedavno se ovome pridružio i Zaštitnik građana i građanki, najavljujući da će pokrenuti ocenu ustavnosti ovih odredbi Zakona.
Docentkinja Mladenović ističe da nikakav zakonski akt ne može naterati pojedince da koriste jezik na bilo koji način, ali da obavezivanje institucija da upotrebom naziva radnih mesta, zvanja, titula, zanimanja i položaja ukažu na postojanje žena u tim sferama i te kako može biti korisno u smislu ostvarivanja jednakosti i ravnopravnosti.
“Pravna norma samo doprinosi tome da žene koje imaju određena zvanja i zanimanja postanu vidljivije. A to je svakako put ka promeni svesti i ka društvu koje ih na takvim mestima prepoznaje, pružajući im jednaka prava, a ne isključujući obaveze”, kaže.
Dodaje da je u slučaju upotrebe rodno osetljivog jezika zabluda da su samo njegove zagovornice i zagovornici ideološki obojeni.
“Ono što smatram najvećom zabludom kada je u pitanju ova polemika je da je samo strana koja zastupa upotrebu rodno osetljivog jezika ideološki „obojena”. Svaka upotreba jezika „krije” određenu ideologiju. Mislim da to svi lingvisti i lingvistkinje dobro znaju”, dodaje.
Mišljenje javnosti po svim društvenim pitanjima je veoma bitno, dodaje, ali smatra da je neophodno da svako preispituje i revidira svoje stavove. Ipak, smatra da stav Srpske pravoslavne crkve po ovom pitanju nije značajan.
“Ali to što se jedna institucija kojoj ni na koji način nije određeno da se bavi pitanjima jezika javno oglašava baš po tom pitanju ne smatram nimalo značajnim. To što SPC misli o rodno senzitivnom jeziku jednako je relevantno koliko o tom pitanju misli, na primer, i Lekarska komora Srbije. Ne vidim da se Lekarska komora izjašnjavala i to mi je veoma drago”, zaključuje.
Podsetimo, SPC se često protivi upotrebi rodno osetljivog jezika, a patrijarh je čak “jadnicom i bednicom” nazvao ženu koja je u javnosti govorila o nužnosti upotrebe rodno osetljivog jezika.
Jezik i književnost znaju za rodno osetljivi jezik
Docentkinja podseća da su u srednjem veku bile prepoznate monahinje, kneginje, carice, kraljice i druge titule koje su važile za žene na određenim pozicijama.
“U tom smislu, ni danas ne bi trebalo da bude neobično da pored sasvim prihvatljivih frizerki, čistačica i prodavačica imamo geografkinju, pedagogicu, doktorku nauka. To su nova zanimanja, nove pozicije, nove titule koje su žene dobile u novijoj istoriji”, navodi doc. dr Jelena Mladenović.
Departman za srbistiku Filozofskog fakulteta Niš je inače na listi potpsinika/ca saopštenja Matice srpske protiv obavezne upotrebe rodno osetljivog jezika.
“To je stav koji zastupa većina naučnika i naučnica u oblasti filologije, pa tako i na Departmanu za srbistiku, i to se mora poštovati, ne može se i ne sme zanemariti. Bitno je poslušati razloge i one manjine koja misli drugačije i dopustiti dijalog, a ne zatvarati tu temu. Jezik ne možemo kao vezanu životinju konopcima vući na dve strane jer ćemo ga rastrgnuti. O tome sam više puta govorila. Mnogo pametnije je pronalaziti tzv. srednja rešenja i popuštati taj konopac ravnomerno sa obe strane kako bismo stvorili jedno prijatnije jezičko okruženje.
Mladenović dodaje da na Filozofskom postoje zvanična rešenja za primenu Zakona u delu upotrebe rodno osetljivog jezika, kao i tim koji je zadužen da prati njihovo sprovođenje. Inače, kaže da u nastavi ona koristi rodno osetljivi jezik.
“Кoristim rodno osetljiv jezik u svim vidovima komunikacije, pa tako i u nastavi. Nisam nailazila ni na kakvo odobravanje ili neodobravanje od strane studenata i studentkinja. To, naravno, ne znači da su svi sa time saglasni, ali meni lično nikada nisu ništa prigovorili. Ono što je moja namera je da primete da je meni takva upotreba jezika sasvim prirodna, da nemam potrebe da se pravdam i da takav svoj govor branim, kao ni da kritikujem nekog ko ga ne koristi”, kaže Mladenović.
Formalna jednakost, suštinski to nije
Iako nam se može činiti da formalno muškarci i žene jesu jednaki, u praksi, dodaje, nije uvek tako, što nije karakteristično samo za Niš ili samo za Srbiju.
“Obaveze i prava moraju biti jednaki za sve i to je pitanje ljudskih, a ne ženskih prava. Međutim, muškarci i žene nisu isti i njihove se razlike takođe moraju poštovati, pa je zato dobro je da postoje zakoni koji upravo te razlike uvažavaju. Na tim uredbama uvek treba raditi”, kaže Mladenović.
Povodom Osmog marta napominje i da nisu ni žene međusobno iste, te da je za postizanje funkcionalnijeg društva potrebno imati mogućnost izbora.
“Svaka je posebna iako, naravno, može i mora pripadati nekoj grupi. Ista stvar je i sa muškarcima. Bitno je dopustiti im pravo na izbore sve dok ti njihovi izbori ne ugrožavaju druge. I tako je po svim pitanjima – po pitanju seksualne orijentacije, rađanja, obrazovanja, političkog afiniteta… Jedino je to put ka srećnijem pojedincu, a samim tim i funkcionalnijem društvu”, zaključuje docentkinja Mladenović.
Inače, od usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti u maju 2021. godine, mnoge obrazovne i naučne ustanove, Crkva, pojedninci i pojedinke, suprotstavljali su se obaveznoj upotrebi rodno osetljivog jezika u medijima, administraciji i obrazovanju.
Argumenti su bili “silovanje jezika”, “zvuči rogobatno” i “ne osećaju se sve žene koje se imenuju u muškom rodu diskriminisano”.
Sa druge strane, deo stručne javnosti ističe značaj upotrebe femininativa u postizanju rodne ravnopravnosti, kao i njegove obavezne upotrebe u javnoj sferi, regulisane zakonom. Profesorka Nevena Petrušić sa Pravnog fakulteta u Nišu, koja je bila i prva Poverenica u Srbiji, rekla je da se nije radilo na primeni Zakona jer ne postoji dokument koji propisuje zvanja i zanimanja u ženskom rodu.
Postoje samo preporuke i vodiči, koji su nastali ranije.
Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković takođe je rekla da se u poslednje tri godine javio veliki otpor prema Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, i da se kao glavni argumenti navode da taj Zakon vodi narušavanju nacionalnog identiteta.