Priča o second hand odeći u svetu se proširila početkom 90-ih godina 20. veka. Razlozi za kupovinu polovne odeće su razni: unikatnost, ručno izrađeni detalji, individualan i kreativan stil, ali i ekonomska isplativost.
Sa porastom broja socijalno ugroženog stanovništva i ekonomskom krizom u Srbiji, raste i broj prodavnica polovne odeće. Šta učestalo otvaranje ovakvih prodavnica govori o našem životnom standardu? Ko sve kupuje u njima i zašto ih je sve više? Da li je to samo novi trend ili nužda sve siromašnijeg stanovništva?
Butici polovne odeće postoje decenijama u Evropi. U Srbiji su, prema procenama upućenih trgovaca, second hand radnje počele da se otvaraju 90-ih godina prošlog veka, međutim, veliku popularnost stekle su u poslednjih pet godina. Najviše robe u Srbiju se uvozi iz Nemačke i Austrije. Prodavačice u ovakvim buticima napominju da radnje polovne odeće nisu kao ranije i da često stiže potpuno nova garderoba, sa etiketom. Pre se otvaranje ovakvih butika povezivalo sa materijalno ugroženim stanovništvom, danas to nije slučaj.
„Česte su predrasude da u second hand radnjama kupuju isključivo ljudi sa manjim primanjima. Neke od naših stalnih mušterija su na višim položajima i dosta zarađuju. Ima tu i lekara i advokata… Oni jednostavno ne žele da nose garderobu koju imaju svi. Naravno, tu su i one mušterije koje ne mogu sebi da priušte skuplje butike, pa kod nas nađu markiranu odeću za 300 ili 500 dinara. Samo ljudi koji imaju predrasude ne pazare u ovakvim buticima“, kaže N.S., prodavačica u second hand butiku.
Za neke ljubitelje second hand radnji presudne su cene koje su ovde i više nego pristupačne. Najskuplji odevni predmet u jednom od bolje opremljenih butika ne prelazi 2000 dinara.
„Nisam u mogućnosti da sebi priuštim markiranu garderobu, pa zbog toga posećujem ovakve radnje. Svašta može da se nađe za malo para, a niko do sada nije primetio da nosim polovnu odeću“, kaže mušterija M.B.
Prodavačice u ovim buticima napominju da ima dosta kupaca kojima je važno da pazare više odevnih predmeta od potrebnih i da je to glavni razlog zbog kojih posećuju second hand radnje. To je osnovni pokazatelj da su ovakvi butici evoluirali iz malih radnji gde su kupovali materijalno ugroženi u specijalizovane butike u kojima pazare i imućniji kupoholičari.
Još uvek je, doduše, više onih koji second hand radnje posećuju iz potrebe, a ne zbog trenda. Stoga, kada govorimo o masovnom otvaranju butika polovne odeće, možemo reći da se kao glavni razlog pre nameće niži standard nego novi trend.
Uz to, više se kao polovna ne prodaje samo odeća već i obuća, nameštaj, posuđe, pa čak i hrana! Imajući to u vidu, treba se zapitati šta ćemo sve moći da nađemo u second hand radnjama u budućnosti.