– Boškoviću, šta se dešava, imamo li šansi?
– U četiri oka, ima li nade da se nađu čvrsti dokazi za krađu?
– Miloše, šta se dešava, dokle se stiglo?
Ovakve i slične poruke mi stižu svakog dana od početka nedelje. Ljudi su istovremeno izuzetno zabrinuti ali i zainteresovani za sva dešava oko izbora u Nišu.
Odmah na početku da odgovorim, ako nemate vremena za ceo tekst: da, pobeda je i te kako moguća, a sve zavisi od toga ko će nametnuti pobednički narativ. Imajući to u vidu, najbolje što trenutno može da se uradi je da dr Milić nastavi da daje što više intervjua i time održava prednost koju ja mislim da već sada imamo. To je sve.
Malo detaljnije sada:
U sredu, 5. juna u 20:00 časova istekao je rok za podnošenje prigovora na izborni proces. Cela opozicija je na ovome radila ozbiljno – i u “Biramo Niš”, a i u drugim opozicionim grupama ima kvalitetnih i sposobnih advokata i pravnika. Bilo je i dosta konsultovanja sa univerzitetskim profesorima prava, problematika je sagledana i pokrivena iz više uglova. U detalje ne mogu da zalazim jer ih i sam ne znam dovoljno, plus i nije baš tako jednostavno. Jedino što znam je da je itekako bilo nepravilnosti i da sve liči na stare SPS-ovske fore za krađu izbora.
Rok za odgovor GIK-a (Gradske izborne komisije) je 72 sata. To mu dođe subota, 8. jun u 20:00.
Komisija koja odlučuje u GIK-u se sastoji (koliko ja znam) od predstavnika svih učesnika izbora, ali većinu čine SNS i njeni sateliti. Dakle, SNS kontroliše ishod glasanja.
Hajde da odmah kažem očigledno – ako SNS kontroliše ishod glasanja, to znači da jedan čovek sa Andrićevog venca u Beogradu zapravo odlučuje o izborima u Nišu.
A tom čoveku nimalo nije prijatno. Siguran sam da grozničavo čita najnovija istraživanja i pokušava da prelomi šta da učini. Verovatno mu je izuzetno teško da prihvati da nije dominantan u apsolutno svakom gradu u Srbiji. Ako prihvati poraz, prvi put posle mnogo vremena pokazuje da monolit zvani SNS ipak ima ozbiljnih pukotina i da pukotine mogu da se još više šire. Ako ne prihvati poraz, rizikuje da se Dr Milić tek onda postane medijska zvezda, još šire bude prihvaćen od strane naroda, pa možda čak (što da ne!) mu bude i konkurent na sledećim predsedničkim izborima!
Praćenjem istraživanja, on vidi i koji je to narativ u javnosti koji je trenutno dominantan – da li SNS koji pobeđuje u Nišu, ili opozicija koja pobeđuje. Zato je bilo bitno ko će prvi proglasiti pobedu, što je bila opozicija. Potom je i SNS učinio isto, ali pritom doveo i trubače. Uopšte im nije bilo do slavlja, ali oduševljenje je moralo da se odglumi, zbog narativa. I na kraju, uprkos njihovom silnom trudu da pokažu da su pobednici, deluje da cela Srbija zna da je u Nišu ipak opozicija pobedila SNS.
U to neko vreme proslave sa trubačima i onim ucveljenim “Rusom”, ljudi mi šalju poruke i pitaju “kad će protest, kad idemo na ulice?” Oseća se elektricitet, svi zapeti kao puške, čekaju kad kreće akcija.
Ipak, opozicija je zajedno odlučila da za sada protesta neće biti. Iskreno, ni meni nije bilo na prvu jasno, i ja sam bio za proteste, ali kako vreme prolazi, sve više i više počinjem da razumem taktiku.
Umesto da izađemo na proteste, da se ljutimo, duvamo u pištaljke, da nam potom ubace 5-6 momaka sa kapuljačama koji bi bacali kamenice i lomili (pa bi onda naš predsednik objasnio da “ko gubi, ima pravo da se ljuti, ali nasilje je neprihvatljivo”), rešili smo da kompletno obrnemo pristup i to vidimo u nastupima Dr Milića koji ukratko kaže “ljudi, sve je jasno – opozicija je dobila izbore. Nema šta da protestujemo kada je pobeda očigledna. Neka ljudi iz SNS-a budu vitezovi i neka časno priznaju poraz”.
Nema patetike, nema kukanja – konstatuje se da smo pobedili i to je to. Projektuje se pobednički narativ.
Najveći poen koji je dr Milić postigao na Insajderu je postavljanje percepcije koja negira bilo kakav poraz – nema priče ni o krađi, opozicija je pobila na izborima, tačka. Da li će i preuzeti vlast zavisi od sposobnosti SNS da sportski prizna poraz.
To je drugačiji pristup…
— Aleksandar Ivković (@ivkovic_al) June 5, 2024
Pored toga, ljudi izuzetno pozitivno reaguju na ono što čuju od Dr Milića. Njegovi intervjui su skoro pa viralni i ne prestaju da se šire društvenim mrežama. Postoji rizik da kompletno preusmeri pažnju na sebe, a naš predsednik bi tako nešto jako teško podneo. Takođe, sa tim širenjem dolazi i jasna percepcija građana da je “opozicija pobedila u Nišu”.
Sumarno:
Imamo pred sobom čoveka sa ne samo (iako je i to veliko) zdravim moralnim intuicijama, već i nekoga ko razume kako funkcioniše i plasiranje i recepcija političkih poruka.
Vučić?
Vučić je morao da radi na sebi prekovremeno da bi uopšte zakucao na ova vrata.
3/
— Đorđe Trikoš (@trikosh) June 6, 2024
Imajući sve to u vidu, opozicija treba da nastavi da radi ovo što je i do sada radila – da ponavljamo da je sve jasno, da imamo 3200 glasova više od SNS-a, pobedili smo, nema potrebe da dalje komplikujemo stvari. Pošto je dr Milić uzeo najveći broj opozicionih mandata, najlogičnije je da on tu poruku širi i to što je moguće više i dalje. Zato, dajte još intervjua, neka čuju svi da je Niš prvi slobodan grad u Srbiji!
Autor je kandidat za predsednika Opštine Medijana ispred koalicije “Biramo Niš”.