U okviru Kino regiona, koji je prateća manifestacija Filmskih susreta, biće prikazan film “Nathaliae…Dragutin” 30. avgusta u 19 časova, u bioskopu Cineplexx. Ovaj film niške produkcije Petar pan 018 predstavlja osvrt na sudbinu srpskog vojnika u Prvom svetskom ratu kroz simbole okoline Niša – biljku-feniks Ramonda Nathaliae i oka sokolovog Dragutina Matića.
„Kroz priču imamo jedan lirsko-epski momenat“, kaže Bojan Ranđelović, jedan od dvojice autora filma, „a to je povezanost mesta rođenja sa ratovanjem u daljini. Nama se kao spona nametnula ova biljčica koju je nosio svaki vojnik na reveru – običaj da se ona da svakom vojniku da je nosi sa sobom“
Nakon ekspedicije Safari kluba Niš „Tragovima srpske vojske u Prvom svetskom ratu“, u okviru obeležavanja stogodišnjice Velikog rata, autori filma želeli su, kako kažu, da prikažu ono o čemu se retko kad pričalo – sudbinu srpskog vojnika u opancima koji prelazi put dug 4.000 kilometara kako bi se vratio i oslobodio otadžbinu.
„Smatrao sam da u tom trenutku kada samo krenuli na put znam puno toga, a sasvim sigurno mnogo više od običnog čoveka“, kaže drugi autor filma Goran Stanković, „ali na tom putu sam uvideo da jako malo znamo i da je to tema koja je nekako zaboravljena, skrajnuta, gurnuta pod tepih“.
Autori filma uspeli su da razgovaraju sa poslednjim živim svedokom Albanske golgote, Tomom Dimom koji je u trenutku snimanja imao 105 godina i iz prve ruke saznaju o stradanjima na tom putu. Pored njega, neki od sagovornika su i predstavnici Vojske Srbije, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, profesorka Božica Mladenović sa niškog Filozofskog fakulteta. Kako ističu autori, pokušali su da dođu do predstavnika Srpske akademije nauka i umetnosti, ali bezuspešno.
Stanković ističe da je cilj bio da se ispriča priča o srpskom vojniku o kome je malo rečeno van istorijskih činjenica. „Svako ko je bio na Kajmakčalanu zna da je teško stići do vrha i terenskim vozilima, a kamoli pešaka, naoružan, u uslovima kakvi su bili pre jednog veka. Tu se vidi veličina srpskog ratnika u opancima koji je žudeo da se vrati u svoju otadžbinu, na svoje ognjište i svojoj porodici“ – dodaje on.
Međutim, ističu, ovaj film nije priča koja veliča rat. „Mi smo ovde rat i ratovanje predstavili kao nešto na šta su ljudi primorani“, kaže Ranđelović i dodaje da je situacija ipak bila takva da se morala zemlja braniti, pa su zato i seljaci išli dobrovoljno.
„Istorija se obično bavi pobednicima, gubitnicima, uzrocima, posledicama, ali ne i onim unutrašnjim motivima tih običnih ljudi koji su preko noći postali vojnici“, zaključuje Ranđelović.