Reformom stručnog srednjoškolskog obrazovanja i vaspitanja, kao i donošenjem Zakona o dualnom obrazovanju, u Srbiji će od sledeće školske godine početi primena novog sistema. Poslodavci u zemlji mogu da se prijave za ulazak u ovaj sistem do kraja januara, nakon čega će Privredna komora Srbije predati Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Predlog o potrebama privrede za budućim kadrom, na osnovu kog će Ministarstvo u Konkursu za upis učenika u srednje škole krajem aprila objaviti odluku i spisak uključenih poslodavaca.
Strategijom o obrazovanju, koju je donela Vlada Republike Srbije 2012. godine, uvođenjem kooperativnog modela obrazovanja 2014. godine i na osnovu studije izvodljivosti “Dualno srednje stručno obrazovanje u Srbiji” iz 2015. godine koju je izradila Nemačka organizacija za tehničku saradnju (GIZ), započeta je priča o dualnom obrazovanju u Srbiji. Vlada i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja najavili su insistiranje na ovakvom vidu obrazovanja jer, kako je navela pomoćnica ministra Gabrijela Grujić, postoji velika potreba za specijalizovanim obrazovanjem koje se mora primeniti u prosveti Srbije.
U prilog ovakvom školskom sistemu, predlagači su naveli su da je srednjoškolsko stručno obrazovanje u Srbiji nepraktično i na nivou teorije, te da kvalifikacija na kraju školovanja nije i odraz znanja. Međutim, donošenje ovog zakona 2017. godine pratila je velika rasprava u Narodnoj skupštini, a opozicija je upozoravala da se donošenjem ovog zakona otvaraju vrata za jeftinu radnu snagu.
Dualno obrazovanje u Srbiji – šta je problematično?
I pre rasprave u Skupštini, portal Radnik.rs, koji se bavi pravima radnika, upozoravao je na loše koncipiran zakon, pa su pisali i prigovor na Nacrt zakona, ali povratnih informacija nije bilo. Urednik ovog portala Miloš Vučković navodi da su neke od primedbi bile neprepoznavanje dualnog obrazovanja kao rada, nemogućnost sindikalnog organizovanja po ugledu na zapadne zemlje i broj sati provedenih kod poslodavca.

„Ovde imamo situaciju da učenici moraju da provode dva-tri dana na praksi i ono što izaziva bojazan jeste da će ti učenici imati sve manje predmeta opšte kulture i samim tim će njihova prohodnost za višu školu ili fakultet biti sasvim mala“, navodi Vučković.
Minimalna cena rada, smanjenje broja sati provedenih kod poslodavca sa 35 na 20, kao i veća nadležnost Ministarstva neki su od predloga za izmenu Nacrta zakona koje su podneli. Posebnu pažnju, navodi naš sagovornik, obratili su i na veliko ovlašćenje Privredne komore u ovom sistemu obrazovanja:
„Došli smo u situaciju da Privredna komora, koja nije državna institucija, već poslovno udruženje svih privrednih lica u Srbiji, određuje ko će učestvovati u dualnom obrazovanju. To se može smatrati sukobom interesa jer su po našem Zakonu sva privredna lica članovi te komore. Smatrali smo da Ministarstvo prosvete treba da se bavi tom evidencijom, ali nažalost – to nije usvojeno“.
Naš sagovornik podseća da su projekat ovakvih reformi obrazovanja finansirale švajcarske, austrijske i nemačke privredne komore i upozorava da „praktično znanje“ koje nosi takav sistem obrazovanja ide najviše na ruku stranim vlasnicima kompanija u Srbiji:
„U Srbiji je veći deo privrede u rukama stranih vlasnika, čije fabrike često subvencioniše država, pa se vidi njihov interes da imaju osposobljen stručni kadar i da manje-više imaju spremne ljude za poslove koji su tim kompanijama potrebni“.
Kolevka dualnog obrazovanja – Nemačka
Mnogo radnica i radnika u Nemačkoj prošlo je kroz sistem dualnog obrazovanja. Istorijski gledano, ovakav način učenja vuče korene iz zanatskih radnji. Kako navodi bivša aktivistkinja sekcije mladih nemačkog sindikata ver.di Sandra Kasunić, roditelji su pre plaćali majstorima kako bi njihova deca naučila zanat. Industrijskom revolucijom, ovakav način obrazovanja omogućavao je poslodavcima da se opskrbe kvalitetnim radnicima, a s vremenom su ovi učenici dobijali i nadoknadu pored znanja. Nešto više od 300 zanimanja učenici danas mogu izučiti kroz dualno obrazovanje.
„Njemačka sada pokušava da izveze taj sustav u druge zemlje, a pogotovo u države koje predstavljaju periferiju kapitala. Postoji dugogodišnja tradicija dualnog obrazovanja u Njemačkoj, te je nastao i pravni okvir. Postoji problem jer je u Njemačkoj rad drugačije reguliran, pa se ne može tako implementirati, recimo, u Srbiji ili u Hrvatskoj, gdje su pravna i obrazovna tradicija drugačije i gdje je to dualno obrazovanje kao u Njemačkoj nemoguće gotovo pa igdje drugdje, a kamoli u zemlji poput Srbije“, kaže Kasunić.

Pravno gledano, pojašnjava naša sagovornica, Zakon o dualnom obrazovanju u Nemačkoj regulisan je na nivou savezne države, za razliku od pokrajinskih zakona o obrazovanju koji se razlikuju od jedne do druge savezne jedinice. Međutim, nadzor dualnog obrazovanja, kao što je planirano u Srbiji, vrše nemačke privredne komore. Ovo je, navodi Kasunić, problematično iz perspektive sindikata jer su komore udruženja privrednika koji učestvuju i kao poslodavci u sistemu dualnog obrazovanja.
Naša sagovornica prošla je kroz sistem dualnog obrazovanja. Nakon četiri godine niže osnovne škole, pet godina viših razreda osnovne škole (Hauptschule), šest godina stručne srednje škole (Realschule), ili sedam godina gimnazije (barem u Bavarskoj) učenici samostalno pronalaze organizacije sertifikovane za osposobljavanje u kojima mogu da nastave školovanje kroz dualno obrazovanje. Bitno je naglasti da samo učenici koji završe gimnazije, kao i pojedine srednje škole koje omogućavaju polaganje mature – mogu nastaviti školovanje na fakultetima. Polako se razvija i takozvani treći obrazovni put, koji omogućava školovanje na fakultetima bez položene državne mature.
„Đacima u poslednjoj godini srednje škole najveći je zadatak i najveći stres, zapravo, naći jedan obrt koji bi ih prihvatio kao učenika u sistemu dualnog obrazovanja. Tu je slično kao na tržištu rada – učenici šalju aplikacije i prolaze kroz čitav proces selekcije. Strukovna škola je povezana sa zanimanjem, ali poslodavac preuzima obrazovnu ulogu jer se ugovorom obavezuje da će učenika provesti kroz dualno obrazovanje“, ističe Sandra Kasunić.
Ipak, ona navodi da je nakon tri godine ovakvog obrazovanja imala praktično znanje, a tokom školovanja nije bila odgovorna za svoje greške u kompaniji jer se podrazumevalo da uči. Samo dualno obrazovanje ona opisuje kao tranziciju između školskog i poslovnog života. Uz to, dodaje, dualno obrazovanje u Nemačkoj nije zamena za pohađanje srednje škole, nego nadogradnja obrazovanju nakon završetka srednje škole.
„Iz tog aspekta to je dobro i za poslodavce, jer oni sebi stvore radnu snagu po svojoj mjeri, ali su i sindikati senzibilirani na tu temu jer postoji opasnost od ekploatacije, pa mi je koristilo da u sigurnosnom okruženju naučim šta je rad. Poprilično sam sigurna da to u Srbiji nije stvar i poprilično sam sigurna da je, na osnovu ideja i nacrta koje sam pratila, situacija zapravo sasvim drugačija“, ističe ona.
Problemi prate dualno obrazovanje u Nemačkoj

Nakon reformi socijalne države tokom devedesetih, životni standard radnika u Nemačkoj drastično je pao, kaže Kasunić, pa se i sve manje učenika odlučuje za nastavak školovanja u ovakvom sistemu. Male plate u privredi teraju učenike na studije, ali i tu postoji mit da će plate biti veće nakon studija, naročito nakon završetka društveno-humanističkih fakulteta.
„U ovoj situaciji kada je potencijalna radna snaga za dualno obrazovanje raritet, poslodavcima je teže doć do učenika, što dovodi do čišćenja tog tržišta“, navodi Kasunić.
Međutim, još jedan od problema koje prati dualno obrazovanje u Nemačkoj je i visina naknade učenicima. Ona se razlikuje od sektora do sektora, pa veće nakanade imaju učenici koji pohađaju dualno obrazovanje, na primer, u bankarskom sektoru.
„Mane dualnog obrazovanja u suštini su novac i opasnost od eksploatacije. Koliko god u teoriji gledamo, to je pitanje perspektive. Ako gledamo na dualno obrazovanje iz školske perspektive, onda se to može smatrati kao super stvar. Međutim, ne možemo zaboraviti da pričamo o dualnom obrazovanju gdje nije fokus na školi, već na radu, i koliko god ti učenici nemaju ugovor o radu – oni su defacto radna snaga“, kaže Kasunić i pojašnjava da 600 do 800 evra neto, koliko je prosek naknade u dualnom obrazovanju, nije nimalo dovoljno za osamostaljenje mladih.
Prema istraživanjima Unije sindikata u Nemačkoj (Deutsche Gewerkschaftsbund), između petsto i hiljadu evra zarađuju učenici koji pohađaju dualno obrazovanje, ali to zaista zavisi i od sektora. Kako navodi naša sagovornica, kolektivnim ugovorima moguće je regulisati naknadu za dualno obrazaovanje, ali ima i firmi, odnosno kompanija koje nisu obuhvaćene kolektivnim ugovorima.
„U lancu prodavnica ALDI ne postoji kolektivni ugovor, a plaća je preko hiljadu eura mjesečno. Oni to rade svjesno i veću plaću zamjenjuju gorim i stresnim radnim uvjetima i zato pokušavamo prisiliti takve kompanije bez kolektivnog ugovora da sjednu za pregovarački sto, ali to ne možemo napraviti ako nemamo dovoljno organiziranih radnica i radnika u sindikatu. Sa druge strane, imamo u nekim sektorima, kao što su frizerski obrti, situaciju da učenici vrlo malo zarađuju i rade bez kolektivnog ugovora. Tu imamo problem da se zarađuje od dvjesto do četiristo eura neto“, kaže ona.
Ko brine o učenicima u sistemu dualnog obrazovanja?
Kako o pravima radnika, tako i o pravima učenika dualnog obrazovanja u Nemačkoj brinu sindikati. Jedna od stavki koje se tiču ovih učenika, navodi Kasunić, u sindikalnim pregovorima sa kompanijama su i veće plate, ali i uslovi obrazovanja i rada. Veliki broj učenika, čak četrdeset posto, nakon završetka dualnog obrazovanja potpiše ugovor na neodređeno, 28% na određeno. Sa druge strane, 11% učenika u sistemu dualnog obrazovanja ne dobije priliku za radni odnos, a 22% odlazi iz kompanija na vlastitu želju. Sindikati pokušavaju da kroz kolektivne pregovore izbore makar jednogodišnje zadržavanje učenika nakon školovanja:
„Mi kao sindikat pokušavamo da dogovorimo preuzimanje tih učenika nakon školovanja makar na godinu dana kako bi imali radnog iskustva u svojim životopisima. Drugi cilj je, zapravo, preveniranje eksploatacije. Poslodavci su u Njemačkoj, a uostalom i drugdje, mudri i orijentirani na profit, pa svake godine zapošljavaju nove radnike koji će im jeftinije raditi. Stoga se kao sindikat zalažemo da uvjeti za učenike u sistemu dualnog obrazovanja budu što bolji. Samo dualno obrazovanje ne smatramo u potpunosti lošim, već smatramo da treba biti bolje regulirano kako ne bi došlo do eksploatiranja mladih radnica i radnika. Pokušavamo da kroz svoj godišnji izvještaj sa terena ažuriramo svoje zahtjeve na osnovu potrebe tih mladih ljudi koji najbolje znaju šta im treba. Sindikat ima fokus na omladini, a omladina kroz sindikat ima utjecaj na vlastite radne uvjete“.
Kasunić navodi da, ako već moraju učenici da se nude na tržištu rada, onda sindikati moraju uticati na radne uslove, pa makar je i taj prostor mali – mora se naći dovoljno prostora za manevar.
Perspektiva dualnog obrazovanja u Srbiji

Upoređujujući stari sistem dualnog obrazovanja u Nemačkoj, koji sindikati iz godine u godinu pokušavaju poboljšati, i predloženi u Srbiji, Sandra Kasunić nije optimistična.
„U Srbiji, koliko sam to ispratila, pokušava se na drugačiji način regulirat to dualno obrazovanje i svakako vidim opasnost od izrabljivanja“, kaže ona i dodaje da osim pravne regulative i opšte situacije privrede i tržišta rada, zabrinutost koju iznosi odnosi se, takođe, i na sindikate u našoj zemlji. „Sa onako slabim sindikatima, koji su izgubili iz svoje perspektive ulogu i mandat dobijene od radničke klase – svakako smatram da bi u Srbiji dualno obrazovanje otvorilo vrata dečijem radu jer bez sindikata ne želim uopće zamisliti kakvo bi bilo stanje dualnog obrazovanja u Njemačkoj“, zaključuje ona.
Sa druge strane, Miloš Vučković upozorava na druge probleme koji prate radnike, a samim tim i utiču na učenike u procesu dualnog obrazovanja. Ovakav način uticaće i na status nezaposlenih koji nisu prošli dualno obrazovanje za nekoliko godina kada prve generacije izađu iz ovog sistema.
„I van dualnog obrazovanja poslodavci češće zapošljavaju nekog preko omladinske zadruge jer je reč o mladim licima, manji su porezi u odnosu na troškove koje imaju ako zaposle nekog ko ima više od trideset godina pošto su u obavezi da plaćaju sve po zakonu o radu. I dolazimo do toga da učenici u okviru dualnog obrazovanja predstavljaju konkurenciju nezaposlenima. Naravno da će poslodavac zaposliti na kraju nekog ko je već radio kod njega tokom školovanja jer je upoznat sa sistemom. Bojim se da povećavamo procep između tih ljudi koji su u teškoj egzistencijalnoj situaciji i učenika koji je bio na praksi“, navodi Vučković.