Osma generacija volontera Nišville-a ažurno obavlja svoje dužnosti i priprema se za početak glavnog muzičkog programa ovogodišnjeg festivala. Od 100 volontera 2010. godine, kada je krenulo volontiranje, do danas je kroz festival prošlo na hiljade njih, a mnogi su deo ove priče i više godina zaredom.
Kako se širio festival, rasla je potreba za volonterima, a oni su dobijali veća i odgovornija zaduženja, pa tako danas rade u dvanaest sektora. Da su volonteri potrebni festivalu svedoči Ivan Blagojević, direktor festivala, koji ističe da bez volontera ne bi mogli da rade.
Svake godine se veliki broj mladih prijavi da budeo deo Nišville Volounteer tima, a tri stotine najboljih dobije i priliku za to. Treba reći i da kandidati nisu samo iz Niša ili Srbije, već dolaze i iz inostranstva.
Vjekoslava Batovanja, devetnaestogodišnja Splićanka je, preko oca koji je muzičar i ima korene u našem gradu, čula za festival. „Stvarno se dosta čuje i preko Facebook-a i ostalih internetskih stranica – samo ako si dovoljno upućen, ako si povezan sa takvim ljudima“, kaže ona.
Hristi Pletvarec, srednjoškolac iz makedonskog grada Prilepa, drugi put je u Nišu za nekoliko meseci, a za volontiranje je čuo preko lokalnog website-a. „Zvučalo mi je interesantno, pa sam se prijavio“, kaže on.
Oboma se Niš dopao odmah, a saglasni su i u tome da su Nišlije ljubazne i gostoljubive. „U Nišu sam bila kao djete“, kaže Vjekoslava, „ali ne sjećam se stvarno dosta toga – ,možemo reć’ da mi je prvi put da svjesno obilazim grad i upoznajem se“.
Mladu Splićanku su oduševili arhitektura, istorija, kultura i umetnost. „Prvo sam zamjetila – većina povijesti je bazirana na turskoj vladavini“, dodaje ona, „osim toga ima takav neki socijalistički štih – tako da zgrade su ili socijalističke, nekakvi blokovi iliti neki turski, kaldrme i to“.
Vjekoslava kaže da će joj ostati u pamćenju poseta Ćele kuli. „Nikad nisam čula za takvu brutalnost jednog naroda i takav dojam koji neko može ostavit da zastrašuje drugu stranu“, kaže ona. „Kolikogod izgledalo brutalno, danas je veličanstveno, barem meni“.
Vjekoslavi i Hristiju nije prvi put da volontiraju, ali jeste na nekom festivalu. Hristi je pomagao drugu koji je pokrenuo projekat uključenja mladih u umetnost, a Vjekoslava pomaže u rodnom gradu kadgod je potrebno, kao kad su bili skorašnji požari.
„Volontiranje je u prvom planu svoje vrijeme dat’ za zajednicu, pomažući sebi pomažeš drugima zapravo“ navodi ona, „tako da posle svakog volontiranja, osjećaš se puno ispunjeno i puno bogato, a s druge strane napravija si nešto šta je korisno“.
To dvoje mladih ljudi od volontiranja u Nišu očekuju i sklapanje novih prijateljstava.
