„Govor mržnje je svaki pokušaj napada, omalovažanje neke grupe ljudi ili pojedinca, nekog koga možda ne razumemo, čije nam poruke nisu jasne, ili pak nisu poruke sa kojima se mi ne slažemo. Zbog toga imamo potrebu da šaljemo sliku o toj osobi kao manje vrednoj nego što zapravo jeste“, objašnjava novinarka Televizije N1 Jelena Petrović.
Kako kaže, govora mržnje najviše ima na društvenim mrežama, zato što one zakonima nisu regulisane tako strogo kao tradicionalni mediji. Zbog toga građani često upravo tu nalaze prostor da kažu svoje mišljenje o svemu iako to nekoga vređa.
Od verbalnog nasilja do fizičkog okršaja
„Verbalno nasilje je gotovo uvek uvod u fizičko. Sve ono što se vidi u medijima i u virtuelnom svetu često je okidač za napade kakve danas viđamo na ulicama“, kaže Petrovićeva, ukazujući na opasnost širenja govora mržnje kako preko tradicionalnih, tako i preko onlajn medija.
Govor mržnje je svaki oblik izražavanja koji podstiče, promoviše ili opravdava netoleranciju, diskriminaciju ili omalovažavanje nekoga ko je druge rase, nacionalnosti, seksualne orijentacije, porekla ili ima bilo koju drugu karakteristiku zbog koje neko smatra da o toj osobi treba da priča ili piše negativno.
Govoru mržnje najviše su izloženi Romi, pripadnici LGBT populacije i žene, podaci su Kancelarije povernika za zaštitu ravnopravnosti.
„U Kodeksu novinara Srbije postoji odeljak Kultura i etika javne reči, ali se korisnici gotovo nikada ne žale samo po ovoj tački. Uz to često ide i manipulacija, prikrivanje važnih informacija, navođenje na pogrešan zaključak i slično“, kaže Gordana Novaković, generalna sekretarka Saveta za štampu.
Govoru mržnje smo izloženi svakodnevno
Sve češće prisustvo govora mržnje u medijima uglavnom se povezuje sa popularnošću rijaliti programa u Srbiji koja ne jenjava poslednjih godina. Tu svakodnevno mogu da se čuju najteže uvrede, koje nekad prerastu i u fizičko nasilje. Međutim, govora mržnje ima i u medijima kada prenose izjave političara, čiji je diskurs često uvredljiv za neistomišljenike, kao i u medijima koji se bave životima javnih ličnosti, koje govore ružno o svojim kolegama.
Sednice Skupštine Srbije koje se prenose na javnom servisu gotovo svakodnevno sadrže govor mržnje, a tako je i u emisijama u kojima gostuju političari i bave se temama koje su manje ili više značajne za svakodnevni život građana.
Iako je govor mržnje zabranjen Ustavom Republike Srbije, ali i mnogim zakonima, njega u medijima ima. Presuda kojima se mediji kažnjavaju zbog širanja govora mržnje takođe ima, ali su retke u odnosu na to koliko puta samo na dnevnom nivou možemo da čujemo i pročitamo nešto uvredljivo o nekome.
Izradu multimedijalnih sadržaja za projekat Medijska pismenost – Stvarnost iza ekrana, koji realizuje Media i reform centar Niš, podržao je Grad Niš u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji Grada Niša u 2018. godini.
Projekat je fokusiran na predstavljanje kako stavova mladih, tako i ekspertskih mišljenja o važnim temama koje se tiču medija i medijske pismenosti.