Nakon šest meseci od isteka mandata prethodnom povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, skupštinski odbor za imenovanje pokrenuo je postupak za izbor njegovog naslednika. Osim ovolikog čekanja na izbor novog poverenika, civilni sektor u Srbiji kao problematične vidi i uslove konkursa, konkretno – da lice koje konkuriše ne obavlja nijednu funkciju u državnom organu, i kratak rok za predlagače.
Rodoljub Šabić, prethodni poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, za naš portal navodi da se u uređenim zemljama ovaj postupak sprovodi još dok traje mandat aktuelnog poverenika kako bi se zadržala izvesnost i sigurnost. Kod nas, kaže, i nakon kašnjenja, ceo postupak izveden je traljavo.
„Načinili su grešku jer su pozvali ovlašćene predlagače da u roku od sedam dana, od kojih su dva neradna, podnesu predloge koje prati i obimna dokumentacija kao potvrda da ispunjavaju uslove. Dakle, taj rok je bio triput kraći nego konkurs za pripravnika u državnoj službi i onemogućava da se ovlašćeni predlagači, to su političke partije u Skupštini, barem konsultuju za zainteresovanima iz civilnog sektora, medija, akademskom zajednicom“.
Servilnost i ignorancija
I pored apela civilnog društva u Srbiji u poslednjih šest meseci, vlast je pokrenula postupak za izbor na ovu važnu državnu funkciju tek nakon pominjanja u izveštaju Evropske komisije.
„To pokazuje jednu servilnost vlasti na pritiske spolja, a bahatu ignoranciju koja dolazi iznutra, što nikako nije dobro“, ocenjuje Šabić.
Kada je reč o izboru novog poverenika, Šabić naglašava da ne može da se meša, ali da je siguran da bi neki od njegovih bivših saradnika iz kancelarije poverenika stručno i dobro vodili ovu nezavisnu instituciju. I više od sto organizacija civilnog društva u Srbiji podržalo je kandidaturu Nevene Ružić, dugogodišnje članice Šabićevog kabineta. Ipak, Šabić ne skriva sumnju da li će upravo takav kandidat, bez obzira odakle dolazi, i biti izabran na ovo bitno mesto.
„Počevši od REM-a, pa preko Agencije za borbu protiv korupcije i niza drugih primera vidimo da se guraju ljudi koji su na nesumnjiv način u najdirektnijim vezama sa vladajućom partijom, što je i dokumetovano. Dakle, ako neko hoće to – imaćemo efekat koji je potpuno pogrešan“, navodi Rodoljub Šabić i ističe da ako Srbija nema demokratskog kapaciteta, bolje je da nemamo ove nezavisne institucije, nego da imamo lažne jer se čini dvostruka šteta – traći se novac građana na organe koji nisu ono što nije potrebno i kompromituje se sama ideja nezavisnih institucija.
On ističe da je moguće, ipak, voditi nezavisnu instituciju iako je jak pritisak izvršne vlasti.
Zašto je institucija poverenika važna za građane?

Funkcija poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je, pre svega, važna kako bi građani direktno ili preko medija dobili važne podatke koji se tiču njihovog života.
„Svedoci smo da izvršna vlast ne izvršava svoje obaveze po zakonu i prema povereniku, ne goni prekršioce. Problem je i što se ide ka promeni Zakona o pristupu informacija od javnog značaja koji bi bitno redukovao prava javnosti, što je u totalnoj suprotnosti sa interesom javnosti i izazvalo bi oštre kritike stranih partnera i Evropske unije“, navodi Rodoljub Šabić.
Više je građana, podvlači Šabić, koji se žale na uskraćene informacije. Iako je to s jedne strane alarmantno, ipak daje utisak da neki zakon važi i da se građani na njega pozivaju, zbog čega i postoji. On navodi da se trećina žalbi koje dođu do poverenika ne završava nalogom za davanje informacija, već ih institucije daju u toku postupka. Najveći broj takvih žalbi dolazi upravo od novinara.
„To pokazuje ružnu sliku. Kalkuliše se sa tim da se nećete žaliti. Zato i ohrabrujem novinare da ipak traže te informacije iako su mnoge od njih već sutra izlišne. To je jedna vrsta borbe za svoje pravo i svaki put kad se ne dobiju informacije, žalite se i insistirajte, na kraju krajeva, na odgovornost onih koji ih uskraćuju“, podvlači Šabić.
Odnos sa medijima, pojašnjava, nije samo odnos sa novinarima već sa čitavom javnošću, pa je i odgovornost novinara i urednika na tome da tražene informacije na kraju i dobiju.