Sa bolešću COVID-19 svaka zemlja bori se manje ili više rigoroznim merama zabrane kako bi usporila ili sprečila širenje ove zaraze. Razgovarali smo sa Nišlijom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se kao dobitnik Chevening stipendije Vlade Velike Britanije trenutno nalazi u Brajtonu, gde su, kao i u većini gradova, prisutni neizvesnost, strah i sve ono što prati pojavu ove nove bolesti.
Prema izveštavanju medija, najviše obolelih je u Londonu, ali je prvi registrovan slučaj u Velikoj Britaniji bio upravo u Brajtonu, kaže naš sagovornik i dodaje da je, kako vreme prolazi, sve manje panike među ljudima.
Foto: Aleksandar Mihajlović
„Moj utisak je da se uvedene mere poštuju, bilo da se nalazite u redu ispred supermarketa ili apoteke, svi se pridržavaju predviđene distance. S obzirom na to da poslednjih nedelja dosta pešačim jer gradski prevoz ne koristim, a to mi je ujedno i vid fizičke aktivnosti, primećujem da, ukoliko vam neko ide u susret, svi se trude da se udalje od vas i distanciraju u skladu sa preporukama. Centar Brajtona je juče u podne bio potpuno pust, ali je poslednjih nedelja bilo problema kada su se ljudi okupljali na gradskoj plaži u centru Brajtona pošto je vreme bilo zaista prelepo, pa je policija patrolirala apelujući na građane da se raziđu. Nošenja maski i rukavica ima, ne bih rekao masovno, recimo da kada idem u nabavku, nosim i rukavice i masku“.
I u Velikoj Britaniji, kao i u većini zemalja, u fokusu su i ekonomske posledice koronavirusa, pa je i tamo država predvidela set mera kako bi se omogućilo funkcionisanje privrede, zaštita zaposlenih u privatnom sektoru i očuvanje radnih mesta, priča nam Mihajlović.
Iako mu razdvojenost od porodice o doba pandemije pada teško, naš sagovornik je odlučio da ipak ostane u Brajtonu dok sve ne prođe.
„Vlada Srbije je pre dve nedelje poslala avion za London kako bi se britanski državljani iz Srbije vratili u Veliku Britaniju, a ujedno da u povratku i državljani Srbije mogu da se vrate nazad. Smatrao sam da bih povratkom u zemlju sebe, a i članove porodice izložio nepotrebnom riziku. Putovanje avionom, prethodni boravak na aerodromu, zatim boravak u karantinu za uzimanje uzoraka jesu bile sve okolnosti koje bi povećale rizik izlaganja nekom od potencijalnih rezervoara bolesti. Kao Chevening stipendista imam obezbeđeno zdravstveno osiguranje, komunikacija sa Chevening sekretarijatom je odlična, i smatrao sam da je za sada bolje ostati u Velikoj Britaniji i posvetiti se završavanju ispitnih obaveza. Ovde je sada počeo tronedeljni raspust povodom Uskrsa, zatim slede ispitni rokovi za predaju završnih radova. Mislim da sve te obaveze jesu korisne da se skrenu misli i kvalitetno ispuni vreme“, kaže Mihajlović, koji na Saseks univerzitetu studira master program u oblasti međunarodnog prava ljudskih prava.
Ovaj univerzitet je, kaže naš sagovornik, među poslednjima zatvorio fakultete i prešao na onlajn predavanja oko 20. marta.
„Sve konsultacije oko pisanja master radova ili završnih eseja su onlajn, biblioteka je takođe zatvorena, tako da sve knjige i druge stručne publikacije koristimo u elektronskoj formi. Moj Univerzitet nije zatvorio kampus, koji je inače dosta veliki, međutim, veliki broj studenata je otišao svojim kućama. To i jeste dobro u ovim okolnostima, jer je koncentracija ljudi mala, ali sa druge strane, nestala je ona dinamika i ‘uzavrelost’ koja je bila karakteristična za studentske dane u redovnim okolnostima. Komunikacija sa Univerzitetom je odlična, redovno dobijamo mejlove sa obaveštenjima potrebnim za dalje studije i život na kampusu“.
Foto: Aleksandar Mihajlović Foto: Aleksandar Mihajlović Foto: Aleksandar Mihajlović Foto: Aleksandar Mihajlović Foto: Aleksandar Mihajlović
Ograničenja koja propisuje svaka zemlja za svoje građane predstavlja određeno narušavanje ljudskih prava, ali naš sagovornik smatra da su takve odluke u doba pandemije donekle opravdane.
„Ustav Republike Srbije predviđa krug prava koja ni u vanrednom stanju ne mogu biti ograničena. Imajući u vidu da se ova infekcija širi kapljičnim putem u bliskom kontaktu sa drugim osobama, ograničavanje slobode kretanja i okupljanja građana u javnom prostoru je bilo neizbežno. Ono što je bitno napomenuti jeste da svako ograničenje ljudskih prava u ovakvim okolnostima mora biti srazmerno cilju koji se želi postići nekom merom, jer će u protivnom ono predstavljati kršenje ljudskih prava. Koja je to srazmera, nije jednostavno reći i neophodno je vršiti procenu u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Takođe, u ovakvim situacijama neophodno je obezbediti sve neophodne uslove za funkcionisanje vladavine prava u jednom sveobuhvatnom značenju ovog pojma, i posebno bih istakao važnost slobode medija i pravo građana da pravovremeno i istinito budu informisani“, smatra Mihajlović i dodaje da ovakve situacije, iako nisu prijatne ni za koga, stavljaju čitavo društvo na jedan test, kroz koji se može videti funkcionisanje svih grana vlasti, na osnovu čega se nepravilnosti mogu menjati u budućnosti.
„Vlada Velike Britanije prvobitno je smatrala da ovom problemu treba pristupiti u skladu sa konceptom imuniteta krda, što je na primer još aktuelno u Švedskoj. Obrazovne institucije radile su uglavnom do pred kraj marta, poslednje su zatvorene osnovne škole. Ne rade ni ugostiteljski objekti, zabavni parkovi, muzeji, teretane, kao ni šoping centri, a otvoreni su supermarketi i apoteke. Javni prevoz je dosta redukovan, u Brajtonu je na snazi nedeljni red vožnje. Osnovne mere prevencije koje je građanima preporučio Centar za javno zdravlje jeste higijena ruku i socijalno distanciranje, pa je zabranjeno okupljanje više od dve osobe u javnom prostoru. Građani imaju pravo da jednom dnevno izađu do prodavnice da nabave potrebne namirnice, da trče ili upražnjavaju neku drugu fizičku aktivnost. Policijski čas nije uveden, mada je bilo reči da ukoliko se predviđena ograničenja ne budu poštovala u dovoljnoj meri, ona mogu biti još restriktivnija“, priča Mihajlović.