„Poenta je da decu treba učiti muzici što ranije. Time, u stvari, pripremamo novu generaciju koja razmišlja na drugačiji način, kulturna je, vaspitana, a pre svega učimo ih da sviraju i vole muziku. Ne moraju nužno da se bave džezom – bavljenje muzikom je lep posao u svakom slučaju“, navodi koordinator radionica Željko Ljubić.
Šestu godinu za redom, osim čuvenih i za mlade muzičare značajnih Nišville Workshop radionca, naš sagovornik u timu sa pijanistom i profesorom muzičke pedagogije Bojanom Bojkovićem organizuje radionice džeza za najmlađe.
Videvši da je Workshop iznedrio dosta novih i mladih muzičara, Ljubić je uz podršku Nišville-a započeo priču Jazz for kids kako bi i deca zainteresovana za muziku dobila svoju priliku da nauče nešto novo, ali i da nastupe na ovom festivalu. Svi polaznici ove radionice nastupaju na istoimenom stejdžu.
„Ima klinaca koji su ovde još od početka ovih radionica. Neki su još mali, pa su zbunjeni, ali su uglavnom svi u muzici. Veliki deo njih je u školskim orkestrima, horovima. To je u stvari i poenta – prenosimo dobre i lepe vibracije“, navodi Ljubić i odaje da osim muzike pokušavaju da nauče decu i šta znači biti muzičar, a to neretko u Srbiji podrazumeva i loše uslove:
„Bavljenje muzikom se roditeljima servira na televiziji kao svetlost reflektora, šoubiznis, ali nažalost slika je suprotna takvim takmičenjima. Rok zvezda u ovakvoj maloj državi nema i uglavnom znači da muzičari treba da odvoje nekih pet, šest dana da spavaju i u dobrim uslovima, ali i u šatoru, ili na sedištu kombija“.
Najmlađi niški džezeri iz godine u godinu uče kako je to biti muzičar i kako je (teško) biti džezer.
„Mi njima pokušavamo da nametnemo džez kao neku bitnu stvar i zato krećemo da učimo decu džez standardima koji su evergrin. Može to da bude i rok, one bitne stvari koje su obeležile neki period ili pomerile i promenile stvari“.
Veliki problem, navodi naš sagovornik, jeste i to što se ove radionice održavaju samo neposredno pred festival.
„Trebalo bi da se ova priča napravi da radi tokom cele godine jer je nedovoljno raditi mesec ili deset dana pred festival. Deca dođu posle pauze od godinu dana i opet smo na istom. Sa druge strane, da postoji mesto gde bi to moglo da se dešava tokom cele godine“.
Kontinuirani rad sa decom zahteva i veliki budžet, ali i podršku institucija koje, ocenjuje Ljubić, ne rade svoj posao i ne pokazuju interesovanje za ovakav vid radionica.
Ipak, mnogi roditelji su zahvalni ovom tandemu jer im decu spašavaju od svega što bi bilo loše po njih i usmeravaju ih ka muzici koja ih zaokupira.