Korupcija je problem kako naše, tako i zemalja u okruženju, bilo da su one članice Evropske unije ili ne, jedan je od zaključaka sa današnjeg skupa „Borba protiv korupcije na lokalnom nivou – koordinacija i saradnja“, održanom u Nišu. Prednost zemalja članica EU je u tome što one imaju više mogućnosti za implementaciju antikorupcijskih mehanizama povezanosti sa ostalim zemljama unutar zajednice.
Prema mišljenju Simone Habič iz NVO Transparentnost Slovenija, EU ima jedinstven sistem direktiva koji zahteva od države da primenjuje zakone, tu su i uredbe na osnovu kojih treba služiti evropskim pravilima, a i kultura pojedinca i samog društva dosta utiču na to kako će se neko ponašati.
„Sve zemlje imaju iste probleme, samo je primena mehanizama drugačija, kao i obaveze koje imamo prema zakonima. Na kraju krajeva, nadzor institucija je unapred određen, pa se radi nadzor i na državnom i na lokalnom nivou. Što se tiče civilnog društva, zemlje članice EU imaju više mogućnosti za komuniciranje i saradnju sa zemljama u okviru ove zajednice“, kaže Habič i dodaje da je jako bitno da se i organizacije civilnog društva udruže u borbi protiv korupcije. Prema njenom mišljenju i Slovenija ima previše zakona i promena u zakonima, zbog kojih se ljudi preivše bave administrativnim stvarima, umesto da rade na nečemu konkretnom što će dati rezultate.
„Integritet se gradi odozgo na dole, pa ako je predsednik, gradonačelnik ili direktor neke organizacije sa visokim integritetom i sistem se brže menja, pa je tako i sa primenama lokalnih akcionih planova za borbu protiv korupcije. Sve države imaju jednake probleme, a bitno je kako se sa njima nose. U celoj priči je jako bitna i odgovornost pojedinca i zajednice, odnosno kako se troši novac u javnim nabavkama, kakva je naša odgovornost kada uradimo nešto što nije u skladu sa etikom ili pravilima“, objašnjava Habič.
Kada se govori o borbi protiv korupcije, bitno je da se nađe način za podizanje integriteta pojedinca, kao i izgradnju u pojedinim institucijama. Mehanizmi koji u tome pomažu su znanje, primena dobrih praksi iz regiona i šire, a neophodno je da svi akteri, koji učestvuju u aktivnostima prevencije korupcije, počnu da komuniciraju između sebe, navodi Roman Prah, vođa projekta „Prevencija i borba protiv korupcije“.
Veliki broj građana Srbije, čak 71 procenat, veruje da najviše korupcije ima u politici, govore rezultati istraživanja javnog mnjenja „Stavovi građana o korupciji“, sprovedneom početkom ove godine.
„Odmah posle politike ide pravosudni sistem, oko 64 posto, pa sve do medija, koji su po mišljenju građana, korumpirani u 50 posto slučajeva“, kaže Prah i dodaje interesantan podatak da 28 procenata građana nikada ne bi prijavilo korupciju: „Oni misle da i ako prijave korupciju, ništa se neće promeniti. Imamo i građane koji smatraju da i ako je prijave, korupciju će teško dokazati. Na trećem mestu su građani koji mene najviše zabrinjavaju, a to su oni koji se boje posledica koje bi eventualno trpeli, ukoliko prijave korupciju“.
Kako bi se lokalno borili protiv korupcije, gradovi bi morali da imaju strategije koje bi se bavile ovom tematikom.
„Gradovi bi trebalo da slede zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, koja je opredelila da lokalni nivo izradi svoje akcione planove. Bitno je naglasiti da fali komunikacija i koordinacija. Nije Srbija jedina zemlja koja ima problem sa korupcijom, ima i država koje su stari članovi EU, pa se bore sa sličnim ili istim problemima“, rekao je Prah i dodao da ima i primera dobre prakse, pa su tako najmanje korupcijom opterećene skandinavske države i ono što od njih možemo da naučimo je kako da smanjimo korupciju u zdravstvu.
„Mi razmišljamo da ako mi je doktor pružio adekvatnu uslugu, ja mu nešto moram dati, bilo da je u pitanju bombonjera ili neki oblik novca. Skandinavci su uveli sistem u kome neko ko hoće da zahvali doktoru ili osoblju u bolnici, ima mogućnost da donira ili u obliku novca ili opreme, posteljine i slično. Postoje kutije u kojima se može ostaviti donacija, one se transparento otvaraju i prebrojavaju, a transparentnost je jako bitna u borbi protiv korupcije“, objašnjava Prah. Prema njegovom mišljenju, Srbija ima dobar zakonodavni okvir u borbi protiv korupcije, ali kao i svim zemljama u tranziciji, treba joj određeno vreme da bi se zakoni sproveli.
„Što se Slovenije tiče, kada je reč o privatizaciji, imali smo pre četiri do pet godina slične probleme koje ima i Srbija. Imali smo pravosnažne sudske presude vezane za krivična dela u privatizaciji iz devedesetih godina. To pokazuje da je ipak potrebno da prođe određeno vreme“.
Prvi korak u borbi protiv korupcije je shvatanje ozbiljnosti ovog društvenog problema, smatra Simona Habič. Prema njenom mišljenju, svi misle da je korupcija nešto imaginarno i smatraju da je u svim segmentima društva, a retko ko radi nešto konkretno protiv nje.
„Korupcija vam vadi novac iz novčanika svakog meseca i zbog toga se vozimo lošim putevima, čekamo u redu kod lekara, ne možemo da dobijemo Hitnu pomoć, nema helikoptera da nas prebaci u veću bolnicu, naša deca nemaju mogućnost da steknu nivo obrazovanja kao deca npr. u Beogradu. Bitno je shvatiti da korupcija oštećuje mene lično, utiče na društvo, psihologiju jednog grada, a utiče i na samu državu“ naglšava Habič.
Najkorumpiranjiji političari i lekari
Prema podacima do kojih se došlo istraživanjem javnog mnjenja „Stavovi građana o korupciji“, sprovedenog januara ove godine u Srbiji, najčešće okolnosti pod kojima dolazi do korupcije je saminicijativno davanje mita od strane građana kako bi im se izvršila neka usluga, odnosno kako bi im se izvršila neka usluga. Prosečna vrednost datog mita iznosi 74 evra, a najčešć iznos mita je 50 evra.
Građani misle da su najviše korumpirani lekari (to misli 44% ispitanika) i policajci (21%). Na trećem mestu su službenici državne administracije, a na četvrtom carinici.
Što se tiče korupcije po oblastima, 71 procenat građana misli da su političke partije korumpirane, 63% veruje da su to institucije pravosuđa, a 54% vidi advokate kao najkorumpiranije. Na listi najkorupmiranijih institucija nalaze se zdravstvo, carina i mediji.